5315

Godina za pamćenje

LJUBIĆI

Bilings je bio grad po mjeri čovjeka. Niti prevelik niti premalen, baš onakav kakav je odgovarao onima koji su voljeli miran život, a opet su u njemu nalazili sve što su željeli – i zabavu kad su je poželjeli, i mir kad su bili umorni od tko zna kakvih sve ne uzbuđenja i briga. Nije čak bio ni tipično američki. Bilo je i u njemu onih bogatijih koji nisu imali neku posebnu volju da se druže i dijele brige s onima siromašnijima, ali na njih kao da se nitko nije ni obazirao. Oni su živjeli u nekom svom zatvorenom svijetu, oni su se sastajali tko zna s kim i tko zna u kojem dijelu Amerike. Povratak ovamo bio im je kao povratak u oazu mira.
U gradu je sve funkcioniralo, za što su se brinuli gradski oci baš onako kako su stanovnici željen, jer je i jednima i drugima to donosilo dobro.
Scarlett je više nego itko drugi osjećala baš to. Ovdje je bila tako sigurna, pa i zadovoljna, toliko da život u ovom gradu ne bi mijenjala niti za jedan u Americi. Kad bi na nekoga bila ljuta, kad joj nešto u poslu ne bi išlo onako kako je mislila da bi moralo, ili kako je to ona zamislila, sjetila bi se što je prošla i što su joj njezini kolege činili da je smire, da joj pokažu koliko drže do nje, koliko je razumiju i koliko joj, što nije nevažno, žele pomoći.
A mada je od toga prošlo pet godina, sve joj se činilo još tako svježim, da nije mogla vjerovati da se to uopće moglo desiti. To je jutro rastala se s Justom kao i inače. Jedino što se vratio da je još jednom poljubi kad je već ona zatvarala vrata.
– Ma što je tebi? – rekla mu je smiješeći se. – Da, možda, ne pereš savjest? Da me ipak nisi negdje prevario pa te to muči, ili se bojiš da ću to saznati? Molim istinu na sunce!
– Dušo, ništa od toga. Jednostavno te volim. Mrzim svaki trenutak koji ne provedem s tobom.
– Znaš li ti koliko nam je uopće godina?
– Znam. Meni šest više nego tebi.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.