Oglasi – Advertisement
Postoje roditelji koji su strogi i oni koji su blagi prema svojoj djeci. Ako su vaši roditellji bili strogi prema vama pročitajte tekst do kraja. Kad se sjetite svog djetinjstva, sjećate li se stalnih pravila, stroge rutine i roditelja koji su uvijek tražili više od vas? Ako jeste, možda ste tada osjećali da nikad ništa nije dovoljno dobro, da je vaša soba uvijek premalo čista ili da vaše ocjene nikada nisu dovoljno visoke. Mnogi od nas su odrasli s roditeljima koji su često zvučali kao da neprestano prigovaraju – kao da stalno nešto traže, zabranjuju ili ispravljaju. U tom trenutku, to je moglo djelovati frustrirajuće i ograničavajuće. Ali što ako se ispostavi da je upravo ta strogoća bila temelj nečeg puno važnijeg?
-
Iza strogoće stoji strategija
Prema mišljenju stručnjaka, roditelji koji postavljaju visoke standarde, koji dosljedno očekuju disciplinu i red, zapravo pomažu svojoj djeci da postanu uspješniji u životu. Strogo roditeljstvo se često pogrešno tumači kao izraz kontrole ili nedostatka ljubavi, ali sve više istraživanja pokazuje da iza takvog pristupa stoji namjera – i to vrlo jasna: pripremiti dijete za stvarni svijet.
Oglasi – Advertisement
Jedna od ključnih studija na ovu temu dolazi s Univerziteta u Essexu, gdje je profesorica Erica Rascon vodila istraživanje koje je obuhvatilo više od 15.000 tinejdžera, u dobi između 13 i 14 godina, kroz razdoblje od šest godina. Rezultati su bili iznenađujući, ali jasni – djeca koja su imala strože majke, one koje su postavljale visoka očekivanja i bile ustrajne u njihovom provođenju, kasnije su imala veće šanse da završe fakultet, pronađu stabilan posao i razviju viši stupanj samopouzdanja.
-
Očekivanja kao oblik motivacije
Djeca čije majke nisu tolerisale izgovore, koje su redovno podsjećale na školske obaveze, koje su insistirale na odgovornosti i kućanskim zadacima, često su te postupke doživljavala kao pritisak ili dosadu. Međutim, ta djeca su vrlo rano razvila osjećaj discipline i unutarnje motivacije. Kada se od njih konstantno očekivalo više, to ih je tjeralo da se potrude, da razmišljaju unaprijed i da ne odustaju lako.
Zanimljivo je kako se ovakva djeca, iako često smatraju svoje roditelje strogima ili čak “neprijateljima”, kasnije u životu prisjećaju tih godina s razumijevanjem, pa čak i zahvalnošću. Jer upravo ta strogoća ih je oblikovala, naučila ih kako da se nose s izazovima i kako da ne pristaju na prosječnost.
-
Dugoročne koristi strogog odgoja
Roditelji koji su usmjereni na budućnost svoje djece ne zadovoljavaju se samo kratkoročnim rezultatima. Njih ne impresionira petica iz testa ako znaju da je dijete moglo naučiti i više. Ne zanima ih površna poslušnost ako iza toga ne stoji stvarna odgovornost. Strogi roditelji ulažu ogromnu količinu vremena i truda kako bi svoje dijete usmjerili prema ciljevima koji su iznad prosjeka – i to ne zato što žele da dijete pati, već zato što znaju koliko je svijet zahtjevan i koliko će se dijete morati boriti za svoje mjesto u njemu.
Prema istom istraživanju s Univerziteta u Essexu, djeca sa strožim roditeljima također su rjeđe donosila impulsivne odluke koje bi mogle negativno uticati na njihovu budućnost – poput napuštanja škole, neželjenih trudnoća ili izbora destruktivnih prijateljstava. Ta djeca su češće razmišljala dugoročno jer su od malih nogu bila usmjerena na posljedice svojih odluka.
-
Samopouzdanje koje se gradi kroz izazove
Iako se može činiti paradoksalno, strogo roditeljstvo često rezultira većim samopouzdanjem kod djece. Kako? Kada dijete uspije ispuniti visoka očekivanja i vidi rezultate svog truda, ono stječe osjećaj kontrole nad vlastitim životom. To ne dolazi iz pohvale, već iz postignuća. Djeca koja odrastaju uz stroge, ali pravedne roditelje, često nauče vjerovati sebi jer znaju da su sposobna prevladati prepreke i dosegnuti ciljeve.
Naravno, sve ovo ne znači da svaki oblik strogosti vodi do uspjeha. Ključna razlika je u namjeri i načinu. Roditelj koji viče, kažnjava bez objašnjenja i zahtijeva poslušnost bez dijaloga, ne gradi autoritet nego strah. S druge strane, roditelj koji dosljedno postavlja granice, ali uz objašnjenje, podršku i ljubav – taj roditelj oblikuje dijete koje zna zašto nešto mora učiniti i koje ne odustaje kad stvari postanu teške.
