Draga uspomena

Vikend ljubići

Mladić se naklonio svim damama i otvorio vrata propustivši Heti napred. Ispred kuće je bio parkiran luksuzni automobil marke „audi”, crne boje. Otvorivši prvo vrata da Heti uđe, Džulijan je seo za volan, pa su polako krenuli prema hotelu izvan grada. Tokom vožnje je bukvalno zatrpavao Heti komplimentima, tako da joj je već bilo pomalo i neprijatno. Najzad kad su stigli, na parkingu pred hotelom ih je sačekao livrejisani vratar i odvezao kola u hotelsku garažu. Lepim, mermernim stepenicama ušli su u hotel, već prepun gostiju. Hol je vrio od raznoliko odevenih dama i muškaraca, svečano odevenih i veselo raspoloženih. Džulijan je poznavao gomilu ljudi, javljao se svaki čas mnogima oko sebe. Heti na kraju nije upamtila ni jedno jedino ime koje je čula. Bila je sva zbunjena i čudila se tolikoj raskoši hotela. Pogledavši samo gore, primetila je da su za rasvetu korišćeni autentični stilski lusteri, zatim stilski nameštaj i tako dalje.
Najzad su ušli u glavnu dvoranu. Po stolovima su bili servirani razni specijaliteti, a gosti su se obilato služili i hranom i pićem. Džulijan je lagano prebacio ruku preko njenih ramena i ponovo je upoznavao sa svojim mnogobrojnim poznanicima. Kad se najzad umorila od toga, Džulijan se malo odvojio od nje u razgovoru sa nekim starijim gospodinom. Heti je odahnula. Okrenula se prema stolu sa hranom i uzela po malo svega, kad je iznenada osetila nečiju ruku na svom ramenu.

Reci mi, devojko, kako se zoveš, molim te?

Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se