Na današnji dan prije sedam godina napustila nas je bosanskohercegovačka muzička zvijezda Azra Kolaković poznatija kao Donna Ares, izgubivši, u 41. godini, borbu s opakom bolešći koju je uspjela pobijediti dva puta. Donna je bila kantautorica – sama je sebi napisala mnoge pjesme, a imala je specifičan glas.
Prvi put se na estradnom nebu pojavila sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, na hrvatskom festivalu “Dora”. Potom je snimila hit “Ti me više ne voliš”, koji se sluša i danas.
“Sviraj nešto narodno”
Veliku pažnju javnosti naročito je skrenula duetom s Halidom Bešlićem “Sviraj nešto narodno” koji je za kratko vrijeme postao najslušanija pjesma u cijelom regionu, a pjesmom “A to mi nije trebalo” potvrdila je svoju vrijednost vrhunske kantautorice i interpretatorice.
Uspješnu karijeru i život uopće poremetilo joj je saznanje, 2014. godine, da boluje od kancera. Pjevačica nije gubila vedar duh i kao lavica se borila s opakom bolešću. Bila je poznata po tome da je širila pozitivne misli i bodrila druge koji su također oboljeli od raka.
U jednom od intervjua za magazin “Azra”, na pitanje kako je shvatila da je bolesna, jer karcinom u početnim fazama ne boli, Donna je odgovorila:
– Najprije se pojavio neobičan umor. Jednostavno sam bila umorna, klonula, sve mi je bilo teško. Neke obične, dnevne, obaveze… da napravim krevet ujutro, postale su prava mora. Nije mi se dalo. Konstantno sam osjećala pospanost i umor. Mislila sam da imam opravdanje za to, jer smo radili sve vrijeme, stalno smo bivali na putu, pjevali, svirali. Razmišljala sam da se to meni hronično nakupilo i da kao sad to moram odjednom odležati. I to je za mene bilo uredu. Neću ništa raditi, vrijeme je za odmor i tačka. Međutim, to je potrajalo. Dođe mi sestra (Alma op.a) sa sinom Dinom… Dino koji je, Dino hej, samo ime govori, vragolasti mali dječak – i tetka umjesto da divlja s njim po stanu, mora malo leći, jer jednostavno nemam snage. I tad sam, naprosto, shvatila da moja opravdanja više nemaju uporište. To je, dakle, bio prvi pravi simptom koji sam ja neko vrijeme negirala.
Suočavanje s bolešću
A na pitanje kako je tekao proces suočavanja s bolešču, pjevačica je rekla:
– Sve je to bilo prisutno, iako za mene konačna ljekarska dijagnoza nije bila potpuno iznenađenje. Kada sam u ingvinalnom dijelu napipala limfne čvorove, poslužila sam se literaturom. Hvala Bogu, imam punu kuću knjiga i uvijek sam bila sklona tamo tražiti odgovore za sve moje životne dileme. Tako sam sebi postavila dijagnozu prije zvanične dijagnoze. Zaplakala sam i rekla Džavidu da imam limfom. Više nikom nisam rekla ni riječi. Spremila sam se na ono što je slijedilo. Shvatila sam da taj umor, čvorići, noćno znojenje i na koncu temperature znače nešto loše. Ipak, sve sam to zadržala za sebe i dogovorila termin kod ljekara. Sve se odvijalo jako brzo. Onog momenta kad sam saznala dijagnozu bilo mi je teško ali hajde… prihvatila sam to, ne znajući da je to tek pola istine. Čim ti postave dijagnozu, odmah postaješ pacijent, cijeli život se okreće naglavačke. Kreću pretrage, razna saznanja. Ne valja ovo, ne valja ono… cijeli sistem je pred rušenjem a ja sam gurala sve vrijeme. Onda shvatiš koliko čovjek može podnijeti a da ne osjeti.
Donnu Ares živi u svojim pjesmama, a pamtimo je po velikoj hrabrosti, borbenosti, vedrom duhu i pozitivnoj energiji koju je širila svuda oko sebe do posljednjeg daha.
