Svakog od nas je nekada u životu povrijedio nečiji postupak ili riječi i puno vremena treba da rane koje tako nastanu na srcu i duši, zacijele. Danas vam donsoimo jedan savjet mudrih ljudi kako postupiti u takvoj situaciji.
U raznim trenucima kroz naše živote, svi smo stisnuli šaku u džepu i razmišljali: “Natjerat ću ga da iskusi bol koju zaslužuje.” Neki su se pojedinci tako osjećali zbog osjećaja izdaje, drugi kao rezultat prijevare, a treći zbog neizraženih istina. Tjeskobu duha ne treba shvatiti olako. Ipak, kao što mudri često savjetuju, čovjek ne padne kad se spotakne; nego se gube kada odluče ostati dolje. Srž pripovijesti leži u tom razumijevanju. Cilj nije traganje za osvetom, već njezino nadilaženje. Prava snaga se ne nalazi u odmazdi, već u utjelovljenju veće mudrosti, otpornosti i hrabrosti. Svaki se pojedinac neizbježno susreće s trenutkom obilježenim osjećajima izdaje, boli ili prijevare.
- Povrede nanesene lažima, izdajom ili nepravdom ne mogu se lako popraviti. S vremena na vrijeme te rane mogu ostati nevidljive, ali nastavljaju gnojiti iznutra. U takvim turbulentnim stanjima tjeskobe i bespomoćnosti javlja se sklonost prema onome što se uobičajeno naziva osvetom. Netko bi mogao razmisliti o ideji da prava osveta ne leži u odmazdi prema pojedincu, već u težnji za napretkom – s dostojanstvom i čiste savjesti. Što ako je doista najjače oružje protiv nepravde sreća? Doživljavanje emocija kao što su ljutnja, tuga ili razočaranje kao odgovor na povredu koju su drugi nanijeli normalna je reakcija.
Unatoč tome, dopuštanje tim osjećajima da kontroliraju naše svakodnevno postojanje može nas dovesti do toga da postanemo zarobljenici naših prethodnih iskustava. Umjesto da svoje živote posvetimo podnošenju patnje i traženju osvete, svoje napore trebamo usredotočiti na poboljšanje vlastite dobrobiti. Oprostiti ne znači zaboraviti ili oprostiti postupke drugih; nego predstavlja oslobađanje od tereta koji ne možemo nositi. Oprost utjelovljuje čin unutarnje slobode. Oni koji se odluče za oprost ne trpe gubitak; naprotiv, oni postižu oblik trijumfa.
Iako oprost ne mijenja prošlost, on ima sposobnost transformacije budućnosti. Svaka ozljeda može postati simbol otpornosti. Umjesto da ostanemo zarobljeni u ciklusima osvete i tuge, imamo priliku preusmjeriti svoju patnju prema osobnom razvoju. Kada nam je učinjena nepravda, možemo ustvrditi: “U redu, svjedočit ćeš mom pravom karakteru – ne kroz djela odmazde, već kroz moja postignuća.” Uključivanje u obrazovanje, razvoj karijere, održavanje tjelesne kondicije i poticanje osobnog razvoja ne samo da pruža način da se izbjegne patnja, već služi i kao dokaz otpornosti onoga što je novouspostavljeno.
Svako postignuće predstavlja tihi odgovor onima koji su željeli naš neuspjeh. Nakon iskustva tuge, nužno je suzdržati se od povlačenja u samoću. Zaštita od vanjskog svijeta ne nudi istinsku zaštitu; umjesto toga, potiče osjećaj izoliranosti. Stoga je od vitalne važnosti njegovati veze s onima koji nas cijene i kojima je stalo do nas. Prijatelji, obitelj, pa čak i novi poznanici mogu značajno pomoći na našem putu prema izlječenju. Autentičnost služi kao kamen temeljac istinskih odnosa. Prihvaćanjem vlastitog ja i priznavanjem vlastite vrijednosti, smanjujemo prostor dostupan za lažljive i štetne pojedince.
Ovo razumijevanje olakšava postupnu obnovu vjere – kako u inherentnu dobrotu svijeta tako iu naše vlastito postojanje. Naposljetku, surova je istina da nikakav stupanj osvete ne može pružiti trajni mir. Iako može pružiti prolaznu utjehu, osjećaj unutarnje praznine ostaje. Stoga je imperativ da se bavimo poslovima koji njeguju našu cjelovitost. Terapija, meditacija, vježbanje, pisanje, umjetnost i molitva sve su to metode koje mogu potaknuti osjećaj blagostanja u nama. Kad postignemo unutarnji sklad, utjecaj vanjskih okolnosti znatno se smanjuje.
U konačnici, stvarnost je i očigledna i duboka: naša sreća nanosi veću patnju onima koji nam namjeravaju nauditi nego što bi bilo koji oblik odmazde mogao postići. Promatranje naše radosti, razvoja i naklonosti služi kao svjedočanstvo njihovih nedostataka, a ovo razumijevanje utjelovljuje pobjedu koja nadilazi svaki oblik odmazde. Najuvjerljiviji dokaz njihove nesposobnosti da nam slome duh leži u tome da živimo svoje živote kao da nikada nisu imali vlast nad nama. Trebamo se nositi sa samopouzdanjem, ukrašeni osmijesima i ispunjeni mirom u našim srcima.
