Oznaka: Katarina Mich
James Cranston zaustavi automobil ispred svoje kuće. Lice mu je obasjavao osmijeh sreće. Odlučio se vratiti u svoj grad, i to zauvijek. Nakon završenog koledža, čekao ga je posao u očevom poduzeću, ali je on ţelio neko vrijeme provesti bez obaveza. Iza njega je bilo naporno školovanje, a najteţe je …
Matt Pen je pogledao u najtamnije oci koje je ikada vidio. Uklonio je pramen kose s Julijinog lica. Pogled mu je bio zamišljen, a strah od buducnosti kao da ga je paralizirao nekoliko trenutaka.- Moram poci – rekao je kruto, sa žaljenjem kojeg je osjecao u svakoj pori svojeg tijela. …
Lana Borovich odloži pladanj koji je imala u ruci. Pogledom je prešla po bašti. Njene velike oči boje meda odavale su umor. Doista je bila umorna. Skoro cijelu večer je provela učeći, a jutrom je odrađivala svoju smjenu. Bila je zaposlena, a ujedno je i studirala arheologiju, jedino zvanje u …
Emma je ukočeno sjedila. I da je htjela, nije mogla prozboriti ni riječi. Ostatak oporuke se odnosio na uobičajene smjernice za život. Još jc godinu dana imala prihod, a onda, ako se ne uda za Victora, mora se snalaziti sama. Tijelo joj se treslo kao u groznici. Njeno je blijedo …
Otkada im je majka poginula u saobracajnoj nesreci – oca ne pamte, Beatris i Laila Tomas živjeli su same u malom stanu, u radnickom predgradu Pariza. Starija Beatris ozbiljno je radila jedino na tome da ude u visoko pariško ive od glamura, traceva I humanitarnih aukcija – sve ostalo za …
Julia je pogledala u lice svojeg zaručnika, lako je vjenčanje bilo na pomolu, ona je još uvijek bila zaokupljena dvojbama. Imala je dvadeset pet godina i prošlo je vrijeme kada se zanosila snovima, a u tom je trenutku razmišljala razumom. Ralf je bio osoba koju bi svaka ţena poţeljela za …
-Nalazite se na privatnom posjedu – čula je hladan glas iza svojih ledja. Angelina je zastala. Ugrizla se za usnu. Oklijevala je i nije se odmah okrenula prema tom glasu. Razmišljala je samo nekoliko djelića sekunde. Znala je da nije imala pravo tu biti, ali je bila. To se nije …
Da, gospodine Dorf, slobodna sam sutra. Kažite samo u koje vrijeme da dodjem. Ne brinite, biće sve u redu”, rekla je Debora, jedva se suzdržavajući da ne prasne u smijeh, vidjevši svoju cimerku kako prevrće očima i čupa kosu, jedva čekajući da ova spusti slušalicu. “Zaboga, draga, zar ćeš me …
