Na vrhu požutjele stranice, krupnim i nespretnim slovima pisalo je: „Za moje kćeri, ako me noćas izda snaga.“
Milici su zadrhtale ruke dok je prelistavala stranice. Nije to bio nikakav spisak zamjerki niti proračun o imovini, kako su u selu nagađale zle duše. Bio je to Radojkin tajni dnevnik brige i molitve.
Svaki list nosio je po jedan datum i kratku, tešku istinu.
„Milica slabo jede, brinem se za njezino zdravlje, a ne smijem joj reći da ne pomisli da joj zalogaje brojim. Zato sam danas skuhala njeno omiljeno varivo, k’o biva slučajno.“
„Jelena ima ponos kao i ja kad sam bila mlada. Bojim se da je svijet ne slomi onako kako je mene. Moram biti tvrda, da se uz mene nauči braniti kad mene više ne bude.“
Iz crvenog baršunastog zavežljaja skotrljala su se dva para zlatnih naušnica — stari porodični nakit koji je Radojka sačuvala kroz decenije najveće gladi i oskudice, zalažući sve drugo osim njih. Uz njih je stajao komadić papira: „Nisam imala kćeri da ih zakitim, ali mi je Bog poslao vas dvije da mi kuća ne ostane pusta.“
Suze su bez glasa kapale na stari papir. Jelena, ona ista ponosna i drska Jelena, kleknula je na pod pored postelje, privila Radojkinu hladnu, koščatu ruku na svoje obraze i jecala onako kako nikada pred svijetom nije.
„Oprosti nam, majko… molim te, oprosti nam,“ šaputala je kroz suze, dok je Milica grijala čaj od šumskih trava i stavljala tople obloge na staricine grudi.
Te noći nijedna od njih nije sklopila oči. U kući više nije bilo straha ni distance; ostala je samo sirova, bezuslovna briga tri žene koje dijele istu sudbinu. Pred zoru, kada je mećava počela jenjavati, Radojka je polako otvorila umorne oči. Zatekla je obje snahe kako drže njenu ruku, podbuhlih očiju, ali s osmijehom olakšanja na licu.
„Jeste li to čitale moje ludosti?“ promuklo se osmijehnula starica, jedva pomjerajući usne.
„Jesmo, majko,“ odgovorila je Milica, ljubeći je u čelo. „I sad znamo ko nam zapravo čuva leđa.“
Od tog zimskog jutra, u selu više nikada nisu čuli prijeku riječ iz Radojkine kuće. Zidovi koji su nekada izgledali hladno i neprijateljski postali su najtoplije ognjište u kraju, gdje su tri žene, vezane praštanjem i istinskom ljubavlju, zauvijek ostal
e porodica.
