Od svih vjerskih pravoslavnih praznika mnogi smatraju da je najsretniji upravo Spasovdan koji ove godine pada u četvrtak i po starim predanjima i običajima neke se stvari moraju ispoštovati.
Slijedi jedan od najznačajnijih praznika u godini, Spasovdan. Budući da se događa u četvrtak, 29. svibnja, važno je ovaj dan prikladno počastiti i obilježiti, s obzirom na brojne običaje i obrede koji se uz ovaj blagdan moraju pridržavati. Spasovdan, koji se obilježava 29. svibnja, je praznik tijekom kojeg se, prema tradiciji, pozivaju na suzdržavanje od teških radova. Prepoznat kao Vaznesenje Gospodnje, Spasovdan je svetkovina za koju se vjeruje da čuva ukućane od nesreće i štiti djecu od bolesti.
- Njegov značaj prepoznat je od davnina, a posebno je bio cijenjen za vrijeme cara Dušana, kada je imao izuzetnu vrijednost i cijenjenost. Izdavanje glasovitog Dušanovog zakonika na Spasovdan 1349. godine, zajedno s njegovom kasnijom revizijom istog dana 1354. godine, smatra se više od puke slučajnosti. Uskrs se uvijek slavi šesti četvrtak nakon Uskrsa, dan od velike važnosti u Crkvi, jer slavi Uzašašće Gospodinovo. Ovaj događaj je priznat kao jedan od dvanaest velikih blagdana i jedan od osam blagdana koji su posebno posvećeni Kristu.
Prema narodnoj tradiciji, vjeruje se da se na ovaj određeni dan Bog zaštitio od zlonamjernih entiteta i uzašao na nebo, ostavljajući iza sebe priču koja ukazuje na njegovo povlačenje u nebesko područje kako bi izbjegao prisutnost zlih i problematičnih pojedinaca. Ovaj se dan obilježava kao svečana prigoda koja označava početak novih pothvata. Uzašašće, blagdan koji se visoko cijeni i ima bogatu kulturnu važnost, u povijesti je funkcionirao kao proljetni festival za pastire i poljoprivrednike. Određen kao Dan uzašašća, ovaj važan događaj označava povoljan trenutak za pokretanje novih pothvata.
Promatran kroz niz običaja i tradicija, Dan Uzašašća karakterizira godišnja ceremonija svitanja u kojoj hodočasnici putuju na štovana mjesta. Ove lokacije, obično s velikim hrastovima ili plodnim stablima poput divljih krušaka, imaju veliku važnost. Poklonici se okupljaju ispod visokog stabla, ukrašenog zastavama i križem, kako bi ga okitili živopisnim cvjetnim vijencima i ponudili darove štovanim đakonima. Proslave su namijenjene poboljšanju plodnosti usjeva, najavljivanju početka kiše i u konačnici jamče obilnu žetvu.
Sudionici kreću u kružnoj procesiji oko svetog natpisa noseći križeve uz molitvu i pjevanje. Istodobno, svećenik ispunjava svoje obveze, au nekim je krajevima bila tradicija da svećenik pričvrsti natpis na uvijeno stablo kako bi zaštitio selo od štetočina. U raznim krajevima, a posebno u Šumadiji i Vasojevićima, mogu se naći osveštani hrastovi, koji se smatraju svetim drvećem. Ova cijenjena stabla smatraju se svetima, a svaki oblik agresije na njih, uključujući njihovo rezanje ili uklanjanje, strogo je zabranjen. U blizini Topole postoji priča o mještaninu koji je, pokušavajući da na svojoj njivi prepila balvan za gradnju kapije, iznenada pogođen gromom baš u dvorištu gdje je balvan oboren.
Ovaj nesretni događaj dogodio se istodobno s vjenčanjem njegova sina, što je dovelo do nemira usred svečanosti. Kako bi se spriječile takve nepogode i sačuvali usjevi od nedaća i pustoši koju im nanose kukci, u leskovačkom kraju uobičajeno je da se za Uskrs suzdržavaju od određenih radnji. U karnevalskom razdoblju tradicionalno se na polja, ograde, torove, košnice i vrtove pričvršćuju križevi od ljeske koji simboliziraju raspeće žetve. Nepoštovanje ovog obreda na Jurjevo smatralo bi se velikim propustom. Križ je bio vidljiv iz svakog kuta, a konstruiran je tako što se ljeskov štap probušio i zarezao na vrhu i u visini grudi u koji je ubačen kraći štap.
U nekim je krajevima bio običaj da se na Uskrsnu nedjelju zadrži i pojede puna vilica konzerviranog svinjskog vrata, jer se vjerovalo da će to osigurati slast svim budućim svinjama, jer će gajiti sklonost prema svemu što pase po planinama i počiva uz obale rijeka. Kako bi se pospješilo povećanje populacije pčela unutar rojeva, izgrižene čeljusne kosti, zajedno sa svim zubima, namjerno se ostavljaju u neposrednoj blizini pčelinjaka.
Uzrečica “Koliko sela, toliko sela” sažima različite tradicije i običaje vezane uz konzumaciju jagoda u različitim krajevima. U nekim je krajevima običaj da pojedinci rano ustaju kako bi skupili jagode, a na uskrsnu nedjelju se suzdržavaju od jela dok ne okuse ovo divno voće.
