Reč vampir potiče iz srpskog jezika i koristi je ceo svet. Za nju ne postoji zamena i opšte je prihvaćena u svim jezicima. Možemo je slobodno nazvati i globalnim fenomenom, a popularnost je stekla u periodu takozvane “vampirske histerije” koja je 18. veku zahvatila srednju Evropu zbog misterioznih smrtnih slučajeva.
Šta zapravo znači reč vampir?
Kako god bilo, ono što se sigurno zna jeste da je vampir jedina srpska reč koja je ušla u ostale jezike i da je već vekovima koristi ceo svet. Foto: Shutterstock
Kada se pomene reč vampir, mnogi će istog časa mislima otputovati u Transilvaniju, današnja Rumunija, do zamka grofa Drakule, nacionalnog heroja Vlada Cepeša iz 15. veka. Bio je poznat po izuzetno okrutnim metodama kojima je kažnjavao neprijatelje, pa su se verovatno iz tih priča rodile razne jezive legende. No, ne postoje dokazi da je baš Cepeš poslužio kao inspiracija irskom književniku Bremu Stokeru za kultnu horor novelu “Drakula”.
Kako god bilo, ono što se sigurno zna jeste da je vampir jedina srpska reč koja je ušla u ostale jezike i da je već vekovima koristi ceo svet. Ali, šta znači taj pojam? Gde su mu koreni? Instagram stranica “Poreklo reč” dala je odgovor i na ta pitanja.
Reč vampir se razvila iz reči “upir” koja je nastala verovatno od slovenske konstrukcije o+pyr, što znači “nije spaljen”. Stari Sloveni su, naime, palili svoje mrtve, a verovalo se da se oni koji nisu ritualno spaljeni vraćaju među žive.
Prvi pisani podaci o verovanju u vukodlake i vampire u Srba potiču još iz 13. veka. Foto: Shutterstock
Prvi pisani podaci o verovanju u vukodlake i vampire u Srba potiču još iz 13. veka. O ubijanju vampira govori se i kasnije, u Zakoniku cara Dušana iz 1349. godine, u članu 20: “O vračima, koji tela mrtvih spaljuju”.
Tokom 1727. godine zabeleženo je ime vampira, srpskog hajduka Pavla, koji se nakon smrti pričinjavao meštanima, posećivao ih i davio, nakon čega je četvoro ljudi koji su ga videli umrlo nejasnom smrću, a sve se završilo otkopavanjem i probadanjem njegovog leša kocem.
Vampir se u Zapadnoj Evropi prvi put pominje 21. jula 1725. godine u “Bečkom dnevniku”, gde se izveštavalo o smrti Petra Blagojevića iz srpskog sela Kisiljevo. Za njim je posle devet nedelja umrlo još devet osoba. Svi su na samrti izjavljivali da se pokojnik povampirio i dolazio da ih davi i sisa im krv.
Zbog toga je naređeno da se otvori kovčeg. Telo je, navodno, bilo u potpunosti očuvano, a usta pokojnika bila su puna sveže krvi. Kada su mu zaboli kolac u srce, krv mu je potekla na nos i uši. Telo su spalili, a austrijski carski oficir sastavio je izveštaj i poslao ga u Beč, gde je izazvao senzaciju u štampi i naučnim krugovima.
Tako se naša reč vampir preko nemačkog otisnula u druge jezike, zaključuje ova Instagram stranica.
Korišćena literatura: “Untot seit dem 18. Jahrhundert: Der erste Vampirhype” (Austrijska nacionalna biblioteka).
Stil/Blic žena