Međutim, dokazi o tome nisu konačni. Čak i organizacija Cancer Research UK (CRUK) tvrdi da povezanost nije dokazana i možda je samo mit, piše Daily Mail.
Ipak, s porastom razine stresa i prognozama da će broj oboljelih od raka porasti za trećinu do 2030. godine, neki stručnjaci smatraju da novi dokazi o utjecaju stresa na tijelo ukazuju na moguću povezanost. Profesorica Melanie Flint sa Sveučilišta u Brightonu, koja istražuje utjecaj hormona stresa na rak, izjavila je: “Napredujemo u ovom području i mislim da ne možemo isključiti doprinos stresa raku. Smatram da stres doprinosi i nastanku raka i njegovom širenju nakon što je dijagnosticiran, ali nije nužno izravan uzrok.”
Neke dugoročne studije podupiru ovu tezu. Jedna studija u Finskoj pratila je 10.000 žena tokom 15 godina i otkrila da su žene koje su pretrpjele gubitak voljene osobe imale veći rizik od razvoja raka dojke u roku od pet godina. Također, izloženost stresu na radnom mjestu povezana je s većim rizikom od raka prostate kod muškaraca mlađih od 65 godina i, iako slabije, od raka dojke kod žena.
Međutim, druge slične studije, uključujući preglede najkvalitetnijih dokaza, ne pokazuju nikakvu povezanost. Profesor Trevor Graham, direktor Centra za evoluciju i rak na Institutu za istraživanje raka, objašnjava da stres često ide ruku pod ruku s drugim rizičnim ponašanjima poput pušenja, konzumacije alkohola, neaktivnosti i nezdrave prehrane, što otežava izoliranje učinka stresa.
Stres ima mnoge učinke na tijelo, osobito ako je hroničan, a profesor Flint kaže: “Stres uzrokuje oslobađanje hormona kortizola. Kortizol se veže na receptore na svakoj stanici, regulirajući razne procese, uključujući upale. Također može potisnuti imunološki sustav.”
Znanstvenici su pokušali simulirati učinke stresa na stanice u laboratoriju, što je pokazalo da stres oštećuje DNK i uzrokuje promjene koje mogu dovesti do raka. Ipak, budući da je stres teško modelirati, to možda nije dobar pokazatelj stvarnih događanja u ljudskom tijelu. Većina ljudi može prirodno popraviti tu štetu, ali iznimka su oni s genetskim mutacijama koje povećavaju rizik od raka, poput BRCA1 i BRCA2 gena. Profesor Flint napominje da osobe s ovim mutacijama mogu biti osjetljivije na učinke stresa.
Dodatno, postoje ograničeni dokazi da stres može neizravno povećati rizik od raka izazivajući reaktivaciju virusa poput HPV-a, povezanog s rakom grlića maternice. Gdje su dokazi najsnažniji jest u tome da stres može igrati ulogu u širenju raka nakon dijagnoze. Profesorica Nazanin Derakhshan sa Sveučilišta u Readingu kaže da tjeskoba i depresija povećavaju rizik od recidiva i smrtnosti kod raka dojke. Profesor Flint dodaje da kortizol može pomoći stanicama raka da izbjegnu imunološki sustav i šire se na teže lječiva područja.
Dok su dokazi o tome može li stres izazvati rak nejasni, jasnije je da može ubrzati širenje postojećeg raka. Profesor Charles Swanton predviđa da bismo u sljedećih pet do deset godina mogli vidjeti podatke koji testiraju odnos između stresa i raka. U međuvremenu, ljudima s rakom ili genetskom predispozicijom trebalo bi pomoći u kontroliranju stresa kroz terapije, lijekove, tjelovježbu ili brigu o sebi, što je korisno bez obzira na to imaju li rak ili ne.
