Duhovno buđenje obično zamišljamo kao trenutak beskrajnog mira i inspiracije. No, mnogi nakon takvog iskustva osjete upravo suprotno – prazninu i gubitak volje. Psihijatar Carl Jung ovaj fenomen je nazvao paradoks buđenja: umjesto osjećaja svrhe, javlja se zbunjenost i pitanje „šta sad?“.
Razlog je jednostavan: većina naših ranijih ciljeva bila je vezana za ego – želju za priznanjem, strah od neuspjeha, potrebu da vrijedimo u očima drugih. Kada buđenje razotkrije te iluzije, stari pokretači gube snagu. To može djelovati kao kriza, ali zapravo je prirodan proces – prostor u kojem se rađa nešto autentičnije.
Kako izaći iz praznine?
👉 Ne forsirajte stare ciljeve. Pokušaj da se vrati „stari pogon“ uzaludan je.
👉 Dopustite praznini da traje. Jung je govorio o „svjesnom čekanju“ – ostati prisutan i osluškivati nove impulse.
👉 Prepoznajte razliku između motivacije ega i duše. Ego govori „moram uspjeti“, dok duša tiho šapuće „ovo je moj put“.
👉 Obratite pažnju na male znakove. Nove želje dolaze suptilno – kao ideja, san ili slučajna prilika.
Poruka za kraj
Ako ste izgubili motivaciju nakon važnog unutrašnjeg pomaka, to nije znak da ste slomljeni. To je znak da se stari pogon ugasio da bi se otvorio prostor za novi – onaj koji dolazi iz autentičnog vas. Prava svrha se ne smišlja glavom, ona se živi.
Opširnije o paradoksu buđenja pronađite na sajtu o samorazvoju
