Kosa je ukras našeg lica i potrebno je o njoj voditi računa da bi bila zdrava i sjajna. Postoje različiti tipovi kose i neki ljudi imaju slabu i tanku dlaku te rijetku kosu dok srugi imaju bujnu i jaku dlaku. U nastavku pročitajte koliko često bismo trebali prati kosu.
Većina pojedinaca obično čisti kosu jednom ili dva puta tjedno; međutim, što se događa ako se trajanje između pranja produži dulje od toga? Dr. Steven Lajn, kozmetolog i predstavnik Američke kozmetološke udruge, pružio je uvid u te brige. On tvrdi da suzdržavanje od pranja kose dulje od tjedan dana može imati i korisne i štetne učinke, ovisno o stanju vlasišta i kose, te naglašava da se mogu uočiti sljedeći ishodi: – Prvo zapažanje bit će povećana razina ulja prisutna u kosi, budući da je vlasište imalo priliku ili vremena za stvaranje ovih prirodnih ulja.
- Ova ulja mogu nahraniti kosu i opskrbiti je vlagom, što rezultira svjetlijim i zdravijim izgledom, navodi. Posljedično, možete primijetiti promjene u teksturi svoje kose – ishod koji može biti ili koristan ili nepovoljan – ovisno o prirodi vašeg tipa kose. Za osobe s valovitom kosom smanjenje učestalosti pranja može biti korisno jer može poboljšati prirodnu teksturu kose. Nasuprot tome, za one s masnim vlasištem i kosom, nakupljanje ulja može pogoršati situaciju, što rezultira masnijim izgledom. Kosa se može oštetiti i pucati iz raznih razloga, uključujući neadekvatnu njegu, nedostatke u prehrani, stres i temeljne zdravstvene probleme.
Dr. Lajn tvrdi da često pranje kose može poslužiti kao dodatni čimbenik. Prema riječima liječnika, dulji intervali bez pranja kose mogu rezultirati nakupljanjem masnoća, prljavštine i mrtve kože i na kosi i na tjemenu. Ovo nakupljanje može izazvati iritaciju vlasišta, što dovodi do simptoma poput svrbeža i ljuštenja. Napominje da može doći do prekomjerne proliferacije bakterija ili gljivica ako vlasište ostane vlažno i sadrži ostatke mrtvih stanica kože, što potencijalno može dovesti do infekcija i neugodnog mirisa. Nadalje, rijetko pranje može rezultirati i gubitkom kose, prenosi Ordinacija.hr.
Bonus tekst:
U različitim kulturama i povijesnim kontekstima, mačke su bile prožete značajnim simboličkim značenjem i smatrane su moćnim amblemima. Kao rezultat toga, nije iznenađujuće da su se razvila brojna praznovjerja u vezi s tim životinjama. Međutim, pojedinci koji imaju dovoljno sreće da svoj život dijele s mačkom kao društvom shvaćaju neutemeljenost takvih predodžbi, iako ta perspektiva nije univerzalno prihvaćena. Portal Njuska.com predstavlja kompilaciju nekonvencionalnih vjerovanja koja osporavaju tradicionalne perspektive.
U Nozzemsiji prevladava mišljenje da se rješavanje bitnih problema u prisutnosti mačke smatra štetnim. Kako bi se očuvala povjerljivost, preporuča se da se važne strategije i odluke razvijaju bez mačjeg društva, jer se vjeruje da ove životinje imaju sklonost širenju tračeva i otkrivanju privatnih informacija susjedima. U području mačje higijene, općenito se priznaje da su mačke sposobne samostalno se njegovati. Nasuprot tome, japansko gledište sugerira da je kupanje znak nadolazećih posjetitelja.
Ovaj koncept se temelji na ideji da mačke signaliziraju dolazak gostiju svojim divnim radnjama lizanja šapa i trljanja očiju. Slično praznovjerje može se pronaći u američkoj kulturi. Nasuprot tome, talijanska tradicija gleda na mačku koja kihne kao na povoljan događaj. Točnije, smatra se da signalizira skori dolazak neočekivanog bogatstva i financijskog uspjeha u kućanstvu. Stoga je preporučljivo sudjelovanje u nekoj od brojnih igara na sreću kako biste iskoristili ovu slučajnu pojavu. Osim toga, ako buduća mladenka čuje mačku kako kihne na dan svog vjenčanja, vjeruje se da to ukazuje na mogućnost sretnog i trajnog braka.
Budući da Talijani strpljivo očekuju njihov proizvoljni znak, kao mjeru predostrožnosti ostaje mudro obratiti se veterinaru za svaku mačku koja pokaže više od tri uzastopna kihanja. Među raznim pasminama mačaka, crne mačke često se povezuju s praznovjerjem u vezi s lošom srećom. Dok su stari Egipćani ove životinje smatrali nositeljima sreće, srednjovjekovni Europljani doživljavali su ih kao prerušena zlokobna bića, često ih povezujući s čarobnjaštvom.
