Priroda ima svoja pravila i kada se čovjek umiješa u to i pokuša nešto da promijeni obično nastane problem. To se može jasno vidjeti i iz primjera koji vam danas donosimo. Naime vlasti u Novom Zelandu su odlučile da na jedan pusti otok puste četiri koze a kada su došli godinama kasnije nisnu mogli vjerovati šta su zatekli.
Ono što je krajem 19. stoljeća izgledalo kao praktična odluka za zaštitu mogućih brodolomaca pretvorilo se u jedan od upečatljivih primjera kako mala ljudska intervencija može poremetiti osjetljivu ravnotežu prirode. Samo četiri koze puštene na izolovani novozelandski otok pokrenule su lanac promjena koje su trajale više od pola stoljeća.
Godine 1889. na udaljeni novozelandski otok Great Island dovezene su samo četiri koze.
Namjera ljudi koji su ih ostavili bila je jednostavna. Životinje su trebale poslužiti kao mogući izvor hrane za mornare ili putnike koji bi doživjeli brodolom i ostali zarobljeni na izolovanom području.
U to vrijeme niko nije mogao pretpostaviti da će upravo te četiri životinje postati početak velikog ekološkog problema.
Bez prirodnih predatora, sa obiljem hrane i dovoljno prostora za kretanje, populacija koza počela je brzo rasti. Ono što je izgledalo kao mala pomoć ljudima u nevolji pretvorilo se u višedecenijski izazov za očuvanje prirodnog sistema otoka.
Izolovani otok postao idealno mjesto za nekontrolisano širenje
Great Island, poznat i pod maorskim nazivom Manawatāwhi, dio je skupine Three Kings Islands koja se nalazi sjeverozapadno od Novog Zelanda.
Zbog svoje udaljenosti od kopna, ovaj otok razvijao je jedinstven biljni i životinjski svijet koji je stoljećima postojao bez velikih vanjskih utjecaja.
Upravo ta izolacija učinila je ekosistem posebno osjetljivim na unošenje novih vrsta.
Koze su na otoku pronašle gotovo savršene uslove. Imale su dovoljno hrane, sigurno područje za razmnožavanje i nisu imale prirodne neprijatelje koji bi ograničili njihov broj.
POZADINA DOGAĐAJA
U prošlosti su mornari i istraživači često ostavljali domaće životinje na udaljenim otocima kao potencijalnu rezervu hrane. Međutim, u izolovanim ekosistemima takve odluke mogle su izazvati posljedice koje niko nije očekivao.
Kako je broj koza rastao, tako je rasla i šteta koju su nanosile okolini.
Počele su intenzivno brstiti autohtonu vegetaciju, posebno biljke koje su bile važan dio prirodne ravnoteže otoka.
Promjene nisu pogodile samo biljni svijet.
Životinje koje su zavisile od određene vegetacije ostajale su bez hrane, skloništa i prostora potrebnog za opstanak.
Nestanak biljaka promijenio je cijeli ekosistem
Tokom godina prirodoslovci su počeli bilježiti velike promjene na otoku.
E. G. Turbott opisivao je smanjenje broja autohtonih vrsta i promjene koje su nastale nakon dugotrajnog prisustva koza.
Gubitak vegetacije značio je gubitak prirodnog skloništa za različite organizme koji su bili povezani s tim biljkama.
Prema nekim izvještajima, određene vrste ptica i drugih životinja pogođene su promjenama koje su nastale uništavanjem njihovog prirodnog okruženja.
VAŽAN TRENUTAK
Najveći problem nije bio samo veliki broj koza, već činjenica da su unesene u prostor koji nije imao prirodne mehanizme za kontrolu njihove populacije.
Botaničar Thomas Cheeseman, koji je otok posjetio krajem 19. stoljeća, zabilježio je brojne biljne vrste koje kasnije više nisu pronađene.
Njihov nestanak povezuje se barem djelimično s djelovanjem koza i promjenama koje su izazvale u okolišu.
Akcija uklanjanja trajala je sedmicama
Do sredine 20. stoljeća postalo je jasno da problem više nije moguće ignorisati.
Godine 1946. organizovana je akcija uklanjanja koza sa otoka.
Ekspedicija je na Great Islandu provela približno pet sedmica pokušavajući ukloniti životinje koje su decenijama mijenjale prirodni izgled područja.
Tokom akcije uklonjeno je 393 koze, dok pojedini historijski izvori navode i brojku od 398.
Nakon završetka akcije priroda je počela pokazivati prve znakove oporavka.
KLJUČNE INFORMACIJE
Uklanjanje koza omogućilo je obnovu dijela vegetacije. Pojavile su se nove trave i zeljaste biljke, a dugoročno je zabilježen i oporavak određenih šumskih područja.
Ipak, posljedice višedecenijskog prisustva koza nisu nestale preko noći.
Neke biljne i životinjske vrste koje su ranije postojale na otoku nikada se nisu potpuno vratile.
Biljka koja je preživjela zahvaljujući samo jednom primjerku
Jedan od najpoznatijih primjera posljedica koje je ostavila ova situacija jeste biljka Pennantia baylisiana.
Prema navodima novozelandskog Department of Conservationa, ova vrsta je u jednom trenutku bila svedena na samo jednu poznatu preživjelu jedinku.
Ovaj primjer pokazuje koliko izolovani ekosistemi mogu biti osjetljivi.
Vrsta koja u jednom području ne predstavlja problem može u drugom izazvati velike i dugotrajne promjene.
ŠIRA SLIKA
Priča o Great Islandu danas se često navodi kao primjer koliko ljudske odluke, čak i kada su donesene s dobrim namjerama, mogu imati posljedice koje se osjećaju generacijama kasnije.
Ono što je 1889. godine izgledalo kao jednostavan način pomoći mogućim brodolomcima pretvorilo se u ozbiljan izazov za očuvanje prirodne ravnoteže.
Četiri koze nisu promijenile samo brojnost jedne životinjske vrste.
Promijenile su odnos između biljaka, životinja i prostora u kojem su živjele.
Ova priča ostaje podsjetnik da priroda ima vlastite mehanizme ravnoteže i da unošenje nove vrste, čak i iz praktičnih razloga, može pokrenuti promjene koje čovjek ne može lako kontrolisati.
U prirodi ponekad i najmanja odluka može izazvati posljedice mnogo veće nego što ih je iko mogao zamisliti u trenutku kada je donesena.
