Ljubavna pisma mojoj dragoj

“Iako više nisi sa mnom, hvala ti što postojiš. Hvala ti što postojiš jer je tvoje postojanje omogućilo moje.
Zbog tebe sam postao, zbog tebe opstao, zbog tebe jesam i zbog tebe sam bolji čovjek.
I ako te nikada više ne vidim, hvala ti što postojim.
U svom postojanju mislit ću na tebe, voljeti tebe, poštovati te i biti vjeran tebi.
Uvijek i zauvijek.
I nemoj se bojati kraja, kraj ne postoji, barem ne za tebe, milena moja.
Ti živiš u mojim mislima, a moje su misli svemir.
Zauvijek u svemiru, zauvijek u beskraju.
Ti i ja zajedno,
Moja milena.”
Sitna slova ispisana starinskim ukošenim rukopisom na bezbroj puta presavijenom papiru titrala su u odsjaju vatre. Dragi, poznati papir nježno je skliznuo iz drhtavih ruku i poput pera odlepršao na pod. Otrla je rukom suzne oči, umorno ustala iz fotelje i odlučila krenuti. Došao je čas.”