Biti organizovan, angažovan i od pomoći ne samo da može učiniti da ljudima bude prijatnije u vašem društvu, već, prema novom istraživanju, može čak doprineti i dužem životu.
S druge strane, odlaganje obaveza do poslednjeg trenutka kada je nivo stresa visok, kao i česta anksioznost ili promenljivo raspoloženje, mogu biti povezani sa kraćim životnim vekom.
Kako piše u časopisu “Journal of Psychosomatic Research”, stručnjaci za dugovečnost navode da njihovi nalazi mogu pomoći lekarima da predvide zdravstvene rizike ne samo na osnovu opipljivih mera poput krvnog pritiska, već i prema načinu na koji neko obično razmišlja, oseća i ponaša se.
“Reč aktivan bila je najupečatljivija”, rekao je profesor Motus za “Gardijan”. Foto: Shutterstock
Profesor Rene Motus, stručnjak za starenje i individualne razlike i koautor studije, rekao je: “Umesto da posmatramo široke, sveobuhvatne tipove ličnosti, poput ekstrovertnosti ili savesnosti, mi smo se usmerili na pojedinačne opise, tačne načine na koje su ljudi govorili o sebi dok su popunjavali standardizovane upitnike o ličnosti.”
Oni su otkrili da takvi svakodnevni opisi, kojima često ne pridajemo mnogo pažnje, zapravo mogu neprimetno predviđati ko će živeti duže.
“Reč aktivan bila je najupečatljivija”, rekao je profesor Motus za “Gardijan”.
“Učesnici koji su sebe opisivali na ovaj način imali su znatno manju verovatnoću rane smrti, sa 21 odsto manjim rizikom, čak i kada su uzeti u obzir starost, pol i zdravstveno stanje.”
Ovo su 4 namirnice koje treba da izbacite iz kuhinje ako želite dug život: Tvrdi najpoznatiji stručnjak za dugovečnost
Kako je naveo profesor Motus, nije dovoljno biti ekstrovertan, važno je biti društven, marljiv i spreman da pomognete. Foto: Shutterstock
Osobine poput: energičnosti, organizovanosti, odgovornosti, marljivosti, temeljitosti i spremnosti da pomognu, bile su odmah iza toga, piše “Dejli mejl”.
U studiji je više od 22.000 odraslih praćeno kroz četiri velika istraživanja, sa periodima praćenja od šest do 28 godina.
Otkriveno je da ove specifične nijanse, a ne samo opšta ekstrovertnost, bolje predviđaju rizik od smrtnosti nego pet šire prihvaćenih osobina koje se obično koriste za opisivanje ličnosti: otvorenost, savesnost, ekstrovertnost, prijatnost i neuroticizam.
Profesor Parik O’Sulivajn, psiholog sa Univerziteta u Limeriku i koautor studije, objasnio je: “Značaj ove studije leži u njenoj preciznosti. Naša studija sugeriše da ličnost ne deluje samo kao opšti uticaj već kao skup specifičnih ponašanja i stavova, a te pojedinačne karakteristike imaju merljiv uticaj na dugovečnost.”
Stručnjaci ističu da dugovečnost nije unapred određena i da dužina života, baš kao i ličnost, nije uklesana u kamenu. Foto: Shutterstock
Drugim rečima, kako je naveo profesor Motus, nije dovoljno biti ekstrovertan, važno je biti društven, marljiv i spreman da pomognete.
“Ljudi mogu biti podjednako savesni ili ekstrovertni, ali na različite načine. Upravo te nijanse su važne, možda čak i za to koliko dugo živimo”, rekao je profesor Motus.
I dok su pozitivne osobine, poput spremnosti da se pomogne drugima, doprinosile dužem životu, istraživači su otkrili da negativne osobine imaju suprotan efekat: ljudi koji su često anksiozni, promenljivog raspoloženja ili se lako uznemire, imali su veću verovatnoću rane smrti.
Ipak, stručnjaci ističu da dugovečnost nije unapred određena i da dužina života, baš kao i ličnost, nije uklesana u kamenu.
Čuveni neurolog koji još radi u 103. godini, uspeo je da sačuva oštrinu mozga i svoje zdravlje: Ovo su 6 stubova na kojima se bazira njegova dugovečnost
Studija je takođe pokazala da poznati faktori rizika poput fizičke neaktivnosti, hroničnih bolesti i indeksa telesne mase objašnjavaju deo veze između ličnosti i dužine života. Foto: Shutterstock
“Naše istraživanje ipak sugeriše da ličnost može igrati podržavajuću ulogu, jednu koja se potcenjuje u medicini i javnom zdravlju”, objasnio je profesor O’Sulivajn.
Studija je takođe pokazala da poznati faktori rizika poput fizičke neaktivnosti, hroničnih bolesti i indeksa telesne mase objašnjavaju deo veze između ličnosti i dužine života.
Profesor O’Sulivajn dodao je: “To znači da biti “organizovan” može pomoći ljudima da se pridržavaju rutina koje poboljšavaju zdravlje, ali može i odražavati dublju psihološku otpornost ili društvene navike koje doprinose dužem životu.”
Profesor Ros Stjuart, stručnjak za ličnost i psihologiju sa Univerziteta u Česteru, koji nije učestvovao u studiji, pozdravio je ove nalaze.
Istraživači se nadaju da će njihovi nalazi podstaći zdravstvene službe da u rutinske procene uključe i testiranje ličnosti. Foto: Shutterstock
“Do sada su se većina istraživanja zaustavljala na širem nivou osobina”, rekao je za “Gardijan”.
“Ali ovo istraživanje pokazuje da način na koji ljudi opisuju sebe, koristeći pojedinačne reči, može biti jednako snažan pokazatelj”, dodao je.
Istraživači se nadaju da će njihovi nalazi podstaći zdravstvene službe da u rutinske procene uključe i testiranje ličnosti, kako bi se prepoznali ljudi kod kojih ličnost može ukazivati na poteškoće u dugoročnom očuvanju zdravlja.