Postoje ljudi koji, ma koliko im se pružila dobra namera, uvek pronađu razlog za negodovanje. Ništa im nije dovoljno dobro — ni posao, ni partner, ni vreme napolju. Na prvi pogled deluju kao realisti, ali zapravo njihova stalna potreba da traže mane i razloge za nezadovoljstvo polako ih pretvara u energetski iscrpljujuće osobe od kojih okolina počinje da beži.
Dok mnogi veruju da ih okolnosti sputavaju, istina je često mnogo dublja i bolnija: nesvesno gajimo obrasce ponašanja koji nas udaljavaju od ljubavi, prijateljstva i životne lakoće.
Foto: Shutterstock
Navika koja razara odnose
Psiholozi ističu da je reč o hroničnom kritizerstvu i negativnosti. Ljudi koji u svemu vide problem ne umeju da prepoznaju i prihvate tuđu dobru nameru. Uvereni su da su samo „iskreni“ ili „realni“, ali ne shvataju da zapravo šire pesimizam, stvaraju napetost i unose nemir gde god se pojave.
Oni retko prepoznaju da problem dolazi iznutra. Uverenje da „govore istinu“ i da „samo primećuju ono što drugi ne vide“ često ih sprečava da sagledaju sopstvenu odgovornost. Zbog toga se dešava da prijatelji, porodica, pa čak i partneri, polako počnu da se povlače.
Foto: Shutterstock
Kako negativnost razara život?
– U ljubavi: Partner vremenom gubi motivaciju, jer ma koliko se trudio, nikad nije dovoljno dobar. Ljubav postaje teren za kritiku, ne za podršku.
– U prijateljstvu: Ljudi se umaraju od „hodočašća žalbi“. Svaki razgovor postaje težak, pa se društvo postepeno osipa.
– Na poslu: Ovakvi pojedinci deluju komplikovano i nefleksibilno, pa im se karijera često zaustavi, bez obzira na talenat.
Sve to stvara začarani krug — što ih više ljudi izbegava, oni postaju još nezadovoljniji, ogorčeniji i skloniji prigovaranju.
Foto: Shutterstock
Ima li izlaza?
Dobra vest je da ovaj obrazac može da se promeni. Potrebno je da osoba osvesti kako njen pogled na svet utiče na druge — i na nju samu. Promena počinje u trenutku kada odlučimo da ne tražimo greške, već razloge za zahvalnost.
Kada naučimo da pohvalimo umesto da kritikujemo, da prepoznamo trud umesto propusta i da tražimo rešenja umesto problema — odnosi se menjaju. Ljudi ponovo počinju da nam se približavaju, a život postaje lakši, topliji i smisleniji.
Na kraju, nije svet taj koji se menja — već mi, kada naučimo da gledamo drugačijim očima.



























































