Danas govorimo o šest jasnih signala koji otkrivaju razliku između ljudi skromne intelektualne širine i onih koji promišljaju, razumiju i rastu. Psihoterapeutkinja koja stoji iza ovih zapažanja smatra da se već nakon nekoliko minuta komunikacije može naslutiti s kakvom osobom imate posla.
Radi se o Mariji Eril, poznatoj ruskoj psihološkinji koja je svoj profesionalni put započela u svijetu organizacijske psihologije, radeći kao procjenjivač kadrova i trener poslovnih vještina. Upravo to iskustvo dalo joj je temelje za kasniju specijalizaciju u psihoterapiji.
Njena istinska strast prema terapijskom radu odvela ju je u prestižnu školu integrativne psihoterapije u Parizu, gdje je dodatno izgradila svoj pristup i metodologiju. Danas, osim individualnog rada s klijentima, drži edukacije, predavanja, radionice i seminare iz oblasti ličnog razvoja. Mnogi polaznici njezinih programa svjedoče o velikim ličnim promjenama — od spašenih brakova do vraćene vjere u sebe i izgradnje zdravih odnosa.

Jedna od tema o kojoj Marija govori izuzetno otvoreno jeste tema gluposti — pojam koji ljudi nerado analiziraju, iako svi redovno s njim dolazimo u kontakt.
Prema njenom mišljenju, glupost nije trajna osobina, nego stanje privremene mentalne nezrelosti koje može ugroziti kvalitet života, kako te osobe, tako i svih koji je okružuju.
1. Ljudi koji pričaju isključivo o sebi
Kao ilustraciju, Marija navodi ljude koji neprestano govore samo o svojim mislima, problemima i doživljajima, ne ostavljajući ni milimetar prostora za dijalog.
Takav razgovor nije razmjena — to je monolog u kojem druga osoba služi kao publika.
Ponekad svima treba prilika da se izraze, ali ako netko stalno zauzima beskonačni prostor, radi se o nezrelosti i egocentričnosti. Eril naglašava: ne radi se nužno o narcizmu, nego o nesposobnosti slušanja, a bez slušanja – nema istinskog odnosa ni bliskosti.
2. Ljudi koji „zauzimaju prostor“ bez ikakve svijesti o drugima
Drugu grupu čine oni koji svojom glasnoćom i površnim nastupom potpuno preplave okolinu.
To su osobe kod kojih je sve „na glas“: i pričanje, i gestikulacija, i emocije, ali bez ikakvog sadržaja.
Dok drugi pričaju normalnim tonom, njihova preglasna i često prazna priča postaje pozadinska buka koju mozak prepoznaje kao prijetnju. Zbog toga se svi oko njih osjećaju napeto, zarobljeno i iscrpljeno.
Eril kaže da je ovo jedan od najjasnijih znakova nedostatka samosvijesti i potpunog ignoriranja socijalnih normi.

3. Ignoriranje tuđih potreba
Treći pokazatelj gluposti jeste jednostavno – neosjetljivost.
Ove osobe ne primjećuju je li im sagovornik umoran, rastresen, želi mir, ima obaveza ili mu treba tišina.
Oni sve preplave svojom energijom i očekuju da se drugi prilagode njima. Ponekad izgovore i naizgled „kulturnu“ frazu tipa: „Ako ti smeta, samo reci.“
Ali iza toga često stoji prikrivena pasivna agresija, jer niko ne želi biti taj koji će izazvati konflikt.
Zato većina prešuti, a osoba nastavlja bez ikakvog osjećaja za druge.
4. Strah od promjena i bježanje od izazova — ili suprotno: glupo jurenje u rizik
Marija ističe dvije krajnosti koje se jednako mogu smatrati oblikom nezrelosti:
-
Pretjeran strah i izbjegavanje promjena, što vodi u stagnaciju i život bez rasta
-
Bezglavo jurenje u situacije, bez analize i razmišljanja, što često završava pogreškama
Ipak, naglašava da je pogriješiti često korisnije nego ne činiti ništa.
Svako iskustvo — pa i loše — uči nas, dok stagnacija blokira život u potpunosti.
5. Uvjerenje da su njihovi stavovi apsolutno ispravni
Po njezinom mišljenju, jedan od najopasnijih oblika gluposti jeste rigidnost — uvjerenje da je vlastita perspektiva jedina istinita.
Nauka je tokom povijesti nebrojeno puta pokazala da su „nepobitne istine“ padale pred novim otkrićima.
Zatvoren um ne samo da ograničava život i odnose, nego može ukazivati i na mentalnu degradaciju, a neka istraživanja je povezuju i s povećanim rizikom za neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove.
6. Crno-bijelo razmišljanje
Ljudi koji svaku grešku doživljavaju kao dokaz nečije nesposobnosti, bez uzimanja u obzir okolnosti, pokazuju površnost.
Takav način razmišljanja ne ostavlja prostor za učenje, razvoj ni razumijevanje.
Pametni ljudi razumiju nijanse.
Neinteligentni bježe od njih.

Zaključak: niko nije imun na glupost – pitanje je koliko smo spremni rasti
Marija naglašava da svi ponekad upadnemo u obrasce nezrelog ponašanja.
Nitko od nas nije savršen, niti potpuno lišen gluposti.
Ali ključ je u tome:
- biti svjestan sebe
- razvijati empatiju
- biti otvoren za promjene
- prihvatiti da možemo pogriješiti
- saslušati druge
- učiti čak i iz vlastitih promašaja
Prava zrelost ne leži u nepogrešivosti, nego u sposobnosti da se preispitamo i postanemo bolji.




























































