Manija izaziva stanje euforije i energije, dok depresija dovodi do tuge i bespomoćnosti. Bipolarni poremećaj ima dvije glavne vrste: Bipolar I, koji uključuje barem jedan maničan epizod, i Bipolar II, gdje osoba ima depresivne i hipomanijske epizode, ali nikada maničnu.
Osobe s bipolarnim poremećajem mogu doživjeti periode povišenog raspoloženja koji traju i do četiri dana, uz povećanu aktivnost i smanjenu potrebu za snom. Tokom tih perioda mogu donositi loše odluke, pokazivati impulzivnost, te imati ubrzan govor i geste. S druge strane, depresivni periodi donose usporene reakcije, tugu i gubitak interesa za aktivnosti.
Rizici za razvoj bipolarnog poremećaja uključuju zloupotrebu droga i alkohola, porodičnu historiju poremećaja, te stresne životne situacije.
Savjeti za življenje s ovim poremećajem
Za uspješno upravljanje bipolarnim poremećajem ključno je izbjegavati droge i alkohol, jer ove supstance mogu značajno pogoršati simptome i dovesti do ozbiljnijih epizoda. Također, važno je prepoznavati rane znakove promjena raspoloženja, jer pravovremeno prepoznavanje simptoma može spriječiti njihov daljnji razvoj i pogoršanje.
Važno je prepoznati lične vrijednosti, postaviti ciljeve i uključiti se u aktivnosti koje daju smisao životu, što može pridonijeti stabilnosti i smanjenju stresa.
- Redovno bilježite svoje emocije i pokušajte se opustiti tehnikama poput joge.
- Spavanje od sedam do devet sati dnevno ključno je za stabilizaciju simptoma.
- Nemojte prestajati s terapijom bez savjeta ljekara, jer to može izazvati povratak simptoma. Bipolarni poremećaj je trajno stanje, ali uz odgovarajuću terapiju i podršku, moguće je upravljati promjenama raspoloženja i uživati u životu.
Simptomi bipolarnog poremećaja mogu se razlikovati od osobe do osobe, a u težim slučajevima mogu dovesti do ozbiljnih posljedica poput narušavanja porodičnih odnosa, profesionalnih ili školskih neuspjeha, pa čak i samoubistva.
Uključivanje porodice i prijatelja u proces, dijeljenje simptoma i okidača s njima, može pružiti dodatnu podršku i pomoći u ranom prepoznavanju potencijalnih problema.
