Dragan Kojić Keba je folk pjevač koji je na estradi bio decenijama i koji je u svojoj karijeri otpjevao niz velikih hitova. Posljednjih godina sve rijeđe nastupa a mediji su saznali koliko iznosi i njegova penzija.
Poznati pjevač Dragan Kojić Keba formalno je otišao u mirovinu 2022. godine, iako je ostvario uvjete za starosnu mirovinu godinu dana prije, 2021. godine. Naime, Keba je podnio zahtjev Fondu MIO (PIO) u veljači 2022. godine, nakon čega mu je dodijeljena mirovina. U službenom priopćenju stoji da Keba od mirovinskog fonda mjesečno prima nešto više od 46.000 dinara (oko 393 eura) koji se isplaćuju u dvije rate. Mnogima je ova brojka bila neočekivana, s obzirom na njegovu opsežnu glazbenu karijeru i ugled koji je održavao tijekom godina.
- Lepa Lukić: Tri mirovine i brojni nastupi — više strast nego novčana korist. Podsjetimo, Lepa Lukić, nakon navršenog devetog desetljeća, trenutno uživa u mirovini, a iz strasti prema glazbi nastavlja nastupati. U gostovanju u emisiji Poslije ručka otkrila je da je primateljica do tri mirovine. Osnovna mirovina stečena iz radnog staža iznosi 107.000 dinara (što odgovara 913 eura). Nacionalna mirovina koju joj dodjeljuje država iznosi 73.000 dinara (protuvrijednost 623 eura). Kanadsku mirovinu u iznosu od 1250 eura, koju je naslijedila od preminulog supruga. “Mogu iskoristiti jednu mirovinu tjedno, ne osjećam se bez ičega.
Imam sve što mi je potrebno, a pjevam iz strasti – ta aktivnost me revitalizira i vraća u mladost”, izjavila je Lepa u televizijskom gostovanju. Napomenula je da je u mirovini već 23 godine i da je 25 godina uživala u karijeri pop umjetnice, što joj je omogućilo da osigura veću mirovinu. „Nisam dužan nastupiti, ali ću to učiniti! “Nemam više potrebe za nastupom, ali moja strast prema tome ostaje. Uživam u ispunjenom životu, uz pjesme koje i danas odzvanjaju, ali najvažnija mi je želja da razveselim svoju publiku. To je za mene prava sreća”, izjavila je Lepa Lukić.
Bonus tekst:
Smokve, dobivene iz stabla smokve, smatrale su se simbolima plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov profil okusa, nutritivne prednosti i kulturološki značaj čine ih ključnima ne samo u prehrambenoj praksi, već i kao žarišne točke u brojnim legendama i mitovima. Ovaj će esej ispitati povijesnu pozadinu, nutritivna svojstva i kulturološku važnost smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različite epohe. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Ovo voće je poznato od početka ranih civilizacija, postojalo je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile u medicinske svrhe. Smokve se spominju u Bibliji i simbol su života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja u raznim religijskim i filozofskim tradicijama. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Po nutritivnom sastavu smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Ugodnu slatkoću smokve duguju velikoj prisutnosti prirodnih šećera, a osiguravaju i značajnu količinu kalija, neophodnog za pravilan rad kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, ključnog za očuvanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i podržava imunološki sustav. Značajna osobina smokava je njihov visok sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti oko 20% preporučenog dnevnog unosa vlakana, što pomaže u poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola.
Osim toga, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. U različitim povijesnim kontekstima, kulturološki značaj smokava bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila štovana kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla često bila posvećena božanstvima. Smatra se da su smokve bile jedno od prvih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, zaslužne za njihov brzi rast i otpornost na sušu.
