3119

Kristina

LJUBIĆI

Čovjek na pramcu male obalne lađe obrisao je slanu pjenu s kratkovidnih svijetloplavih očiju. Zbog neobično bijele puti doimao se mlađim od trideset i dvije godine. Šiljasta brada i kratko podšišana kosa bile su mu svijetlozlatne boje a koža na licu i rukama preplanula od boravka na zraku. Međutim, kada je dohvatio ogradu lađe pokazala se podlaktica, mliječnobijela poput djevojačke.
Visinom se nije toliko isticao zbog vrlo širokih ramena i zdepastog tijela. Iz svakog njegovog pokreta izbijala je snaga. Nije to bila iznenadna provala energije kao kod mnogih ljudi. Znao je on, ponekad, kada bi to prilike zahtijevale, i po petnaest sati bez odmora jahati konja za konjem.
Bio je odjeven u zamrljan kaput od bivolje kože i tamne hlače. Na nogama je imao čizme od meke ruske kože, a na glavi šešir od dabrovine. I stotinu tisuća vojnika njegove zemlje bilo je tako odjeveno. Postojala je samo jedna razlika. Oko njegova pojasa bila je privezana izgužvana i pomalo iznošena grimizna vrpca – obilježje kraljevske časti. Čovjek u lađi bio je Gustav Adolf, kralj Švedske, »Il re d’oro« za talijanske plaćenike, »Lav sjevera« za švedske podanike, »Gideon i Elias« za evropske protestante, »Lav ponoći« za katoličke neprijatelje sa sunčanog juga, »Sluga božji« za sebe sama – i jedan od najvećih evropskih junaka za suvremenike i za povijest. NASTAVAK NA STRANI BROJ 2

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.