Drugog se jutra Cat probudila s paklenskom glavoboljom. Morala je očistiti staje. Nestalo je romantičnog ugođaja protekle večeri, pa joj iznenada postade neugodno što se onako glupo ponašala.
Kakva sreća što taj tajanstveni Steve nije iskoristio njezinu slabost. Ipak nije razmišljala o njemu s velikom zahvalnošću. Steve je nešto želio, a to nije bila kratkotrajna ljubavna pustolovina.
Odjenula se, izašla pred kuću i stisnula oči, jer ju je sunce zaslijepilo.
Prilazeći stajama, obuze je nostalgija. U daljini je ugledala dvorac Ranteigh, veliko zdanje s tri tornja. Uz sive kamene zidove penjao se bršljan. Kraj ceste bilo je smješteno nekoliko kuća. Svaka od njih isticala se posebnim obilježjem. Ali ispred svake su se pružali cvjetni vrtovi. Bilo je teško povjerovati da će Favvcettovi morati napustiti taj prekrasan kraj.
Cat pomisli da to ni u kojem slučaju nije smjela dopustiti.
