
„Mama me je sama odgajila, jedva smo imali šta da jedemo. Jedan bogat čovek joj je jednom ponudio doživotnu finansijsku sigurnost da bude njegova ljubavnica. Ona je odbila, a ja sam joj to zauvek zamerala. Umrla je prošle godine. Dok sam sređivala njene stvari, našla sam veliku drvenu kutiju. Otvorila sam je i krv mi se sledila u venama. Unutra je bila mala moja fotografija iz detinjstva, zalepljena za običnu belu kovertu. U njoj — bankovna kartica sa PIN-om i njeno pismo.
Napisala je da je odbila bogatog čoveka jer je želela da ja odrastem gledajući snagu, a ne zavisnost. Preskakala je obroke, krpila odeću i radila dodatne smene, ostavljajući sa strane svaki mogući novčić. „Nisu bogatstva,“ napisala je, „ali je čisto. To je tvoje. I tvoja budućnost.“ Dodala je i: „Sada imaš alat da stojiš uspravno. Ne menjaj svoju vrednost ni za čiji novčanik.““




























































