Ipak, dok se slavi njihov uspjeh, mentalno zdravlje ovih mladih ljudi često ostaje u sjeni.
Prijelazni period pun pritiska
Maturanti su suočeni s pitanjima budućnosti – izborom fakulteta, mogućnostima zapošljavanja, pritiskom porodice i okoline da “uspiju” i donesu prave odluke. S druge strane, maturanti se bore s dugotrajnim istraživačkim radom, akademskim perfekcionizmom i nesigurnošću u pogledu karijere. Ove dvije grupe dijele zajednički osjećaj – ogroman pritisak koji može narušiti mentalno zdravlje.
Anksioznost, nesanica, osjećaj nedovoljnosti i emocionalna iscrpljenost česti su pratioci ovog perioda. Mnogi mladi ljudi osjećaju da moraju imati sve odgovore – odmah i bez greške. Ovakav narativ stvara atmosferu u kojoj je neuspjeh neprihvatljiv, a traženje pomoći tabu.
Usamljenost i manjak razumijevanja
Maturanti se često osjećaju usamljeno – iako su okruženi vršnjacima, često nemaju prostor da otvoreno razgovaraju o svojim strahovima i dilemama. U srednjoj školi dominira takmičarski duh, dok je u akademiji izražen osjećaj izolacije i samostalnog snalaženja.
Podrška profesora, mentora i roditelja često nije dovoljna ili nije dovoljno emocionalno dostupna. Očekuje se da mladi budu “zreli” i “odgovorni”, ali rijetko se pita kako se zaista osjećaju dok prolaze kroz stresne životne prekretnice.
Vrijeme je za promjene
Obrazovne institucije trebaju sistemski prepoznati važnost mentalnog zdravlja i pružiti odgovarajuće alate za podršku. To uključuje školske i univerzitetske psihologe, savjetovališta, radionice o upravljanju stresom, ali i osnaživanje profesora i roditelja da budu emocionalno podržavajuća figura.
Treba promijeniti narativ: nije slabost reći da si umoran, uplašen ili izgubljen. To je sasvim normalan odgovor na pritiske koji prate maturiranje i visoko obrazovanje.
Bez obzira na to da li se radi o maturantima koji napuštaju školske klupe ili o postdiplomcima koji završavaju svoje naučne radove, njihovo mentalno zdravlje mora postati prioritet. To su ključni životni trenuci kada podrška, razumijevanje i otvoreni razgovor mogu napraviti ogromnu razliku.
Briga o mentalnom zdravlju mladih nije dodatak obrazovanju – ona je njegov temelj.
