Nikada nisam imala pravu dizajnersku stvar, za razliku od mog muža, koji nikada nije morao da brine o novcu. Odrastajući, gledala sam druge djevojke kako nose sjajne torbe i etikete čija imena jedva da sam mogla izgovoriti. Nisam im zavidjela — samo sam mislila da taj svijet nije za nekoga poput mene.
Zato, kada sam našla lažnu dizajnersku torbu koja je izgledala dovoljno uvjerljivo, dozvolila sam sebi da uživam u njoj. Bila je lijepa. Bila je savršena. I na trenutak, osjećala sam se kao da pripadam nečemu otmjenom i gracioznom.
Tog jutra, slikala sam cappuccino, tračak zlatnog sunca i torbu pored mene. Nisam napisala opis. Nisam se pretvarala da je prava. Samo sam objavila fotografiju.
Nekoliko sati kasnije, moj muž je ušao u sobu s telefonom u ruci. Nije se smijao.
„Objavila si tu sliku?“ upitao je.
„Da,“ rekla sam, pomalo zbunjeno. „Zašto?“
Nije odmah odgovorio. Samo me gledao, kao da traži prave riječi. A onda je priznao…
„Moja mama je vidjela. Objavu. I spomenula ju je u grupnom četu.“
Nagnula sam glavu. „Dobro… i?“
Oklijevao je. „Rekla je… da misli da si lažna. Da ti je važniji izgled nego suština. Da pokušavaš biti neko ko nisi.“
Treptala sam, zatečena. „Ona je to rekla?“
On je klimnuo, skoro pa izvinjavajući se. „I stvar je u tome… počeo sam da mislim da je možda u pravu.“
Te riječi su pogodile jače nego što sam očekivala. Ne zato što njegova mama ne odobrava mene, nego zato što se on složio s njom. Pogledao me i umjesto da vidi osobu koja je samo željela da se osjeća vrijednom, vidio je nekoga ko se pretvara.
„Ti nisi ta djevojka,“ dodao je. „Prestani da pokušavaš.“
Stajala sam ukočena, misli su mi jurile. Nisam lagala. Nisam se hvalila. Samo sam objavila sliku nečega što me usrećilo.
Ali u tom trenutku, sve se raspalo.
Od tada zapravo nismo razgovarali. Tišina među nama teža je od svake svađe. I stalno se pitam — da li je ta jedna objava zaista otkrila nešto loše o meni… ili o njemu?
Kako god bilo, ta fotografija — samo tihi trenutak s lažnom Dior torbom — pokazala mi je istinu koju nisam željela da vidim.
Ne znam šta da radim sada. Da li da se izvinim zbog nečeg tako bezazlenog? Ili je ovo znak da jednostavno nismo na istoj strani više?
S poštovanjem,
