Nadja Murad je imala 21 godinu kada je ISIS opkolio njeno jezidsko selo, 3. avgusta 2014. u Kočo, Irak. Usledio je genocid. Muškarci i dečaci su odvedeni i pogubljeni. Šest Nadijine braće je ubijeno. Njena majka je ubijena i sahranjena u masovnu grobnicu. A Nadija je odvedena.
U Mosulu je, u očima svojih otmičara, postala stvar, vlasništvo. Kupljena. Prodata. Preprodavana sedam puta za devedeset dana. Prebijana je, spaljivana i više puta seksualno zlostavljana.
Foto: Fabrice COFFRINI / AFP / Profimedia
Kada je Nadija pokušala da pobegne, uhvatili su je. Kazna je bila užasna. Šest muškaraca ju je grupno silovalo dok nije izgubila svest. Prebijali su je dok nije više mogla da hoda. Želeli su da slome njen duh. Nisu uspeli.
U novembru 2014. godine, Nadija je ugledala otključana vrata. Pobegla je. Jedna lokalna muslimanska porodica rizikovala je svoje živote da bi je sakrila i pomogla joj da pobegne sa teritorije pod kontrolom ISIS-a.
Na kraju, Nadija je stigla do izbegličkog kampa. Zatim u Nemačku. Konačno je bila slobodna. Mogla je da nestane u tihom životu. Umesto toga, progovorila je.
U decembru 2015. godine, Nadija je istupila pred Savet bezbednosti UN. Imala je 22 godine. Njene reči su bile neustrašive. Opisivala je devojke koje se prodaju kao stoka. Ubijene majke. Kulturu koja nestaje.
Svet je slušao. UN su 2016. godine priznale genocid nad Jezidima. Ali Nadija tu nije stala. Pretvorila je svoje preživljavanje u akciju.
Foto: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Godine 2018. osnovala je „Nadijinu inicijativu” (Nadia’s Initiative), pomažući u obnovi sela, škola i klinika, istovremeno pružajući podršku preživelima koji traže pravdu. Te iste godine, sa 25 godina, Nadija je postala prva Iračanka koja je dobila Nobelovu nagradu za mir.
Svet joj je aplaudirao. Nadija je mislila na one koji su još uvek u zatočeništvu. Za nju, to je bila nagrada koja je bila važna – njihova sloboda.
Nastavlja da govori u ime hiljada ubijenih i onih koji se i dalje vode kao nestali. Svako pričanje te priče nosi bol. Ali i ćutanje ima svoju cenu. Nadija je patnju pretvorila u životnu misiju. Traumu u svedočanstvo. Preživljavanje u zahtev za pravdom.
ISIS je pokušao da je svede na običnu svojinu. Ali istorija je pamti po njenom imenu – Nadija Murad.
Ne zato što je pobegla od onoga što joj se dogodilo, već zato što je preživela, stala pred svet i odbila da dozvoli da tišina ima poslednju reč.




















































