Ketlin Folbig, žena koja je nekoć bila okarakterisana kao najgori serijski ubica u Australiji, postala je središnji figura jednog od najkontroverznijih i najdramatičnijih slučajeva u australskoj pravdi. Naime, sve optužbe protiv nje ukazivale su na to da je odgovorna za smrt svojih četiri djece, što ju je učinilo jednim od najpoznatijih ljudi u Australiji. U početku su svi vjerovali da je ona ta koja je ubila svoje sinove Kejleba i Patrika, kao i ćerke Saru i Loru. Međutim, nakon što su otkriveni nevjerojatni dokazi koji su potpuno promenili kurs slučaja, Ketlin je na kraju pomilovana, nakon što je provela 20 godina u zatvoru. Ovaj slučaj izazvao je velike polemike u društvu, jer je postao simbol borbe za pravdu, istinu i naučne činjenice.
Ketlin Folbig smatra da je odluka o njenom pomilovanju trijumf nauke i istine, jer je recentna istraga navela naučnike da preispitaju mogućnost da su njena djeca umrla prirodnom smrću. Tokom svih tih godina zatvora, Ketlin je neprestano tvrdila da je nevina, ali je, uprkos tome, prvobitno bila osuđena pod pretpostavkom da je gušila svoju djecu. Sve do nedavne istrage, izgledalo je kao da je sudska presuda bila opravdana, s obzirom na to da su mnogi vjerovali da nije bilo mogućnosti da su svi njeni potomci umrli prirodnim putem. Međutim, najnovija istraživanja su pokazala da smrt njene djece može biti povezana sa vrlo rijetkim genetskim faktorima, što je značajno promijenilo cijeli slučaj.
Ketlin je uhapšena 2001. godine, a osuđena je 2003. godine na 40 godina zatvora, uz period neuslovnog otpusta od 30 godina. Tokom suđenja, najvažniji dokaz protiv nje bili su njeni dnevnički zapisi, koje je njen muž pronašao i predao policiji. Ti zapisi su ukazivali na njene unutrašnje borbe i tugu zbog smrti svoje djece, a advokati tužilaštva tvrdili su da su ovi zapisi dovoljni dokaz da je ona bila odgovorna za njihove smrti. Iako nije bilo fizičkih dokaza da je uzrok smrti bila gušenja ili nasilje, u tim zapisima su se nalazili tragovi koji su sugerirali da je ona osećala krivicu zbog smrti svojih potomaka. Dnevnici su, međutim, postali ključni deo istrage i suđenja, jer su ih tužioci koristili kao dokaz njene krivice.
Međutim, kako je istraga napredovala, stručnjaci su počeli ukazivati na mogućnost da su ti dnevnici zapravo bili samo mehanizam za suočavanje sa dubokim gubitkom. Naučnici su tvrdili da je malo verovatno da bi neko mogao ubiti četvoro svoje djece i da ne bi ostalo ni najmanje fizičkih tragova. Tužitelji su u međuvremenu odbacili sve sugestije o prirodnoj smrti i insistirali da su sve smrti bile namjerne. Ipak, tokom ponovnog istraživanja 2019. godine, ključni dokazi su počeli da izlaze na videlo.
Nedavna istraga koju je vodio penzionisani sudija Tom Betharst otkrila je da je smrt njene djece možda mogla biti uzrokovana vrlo rijetkim genetskim mutacijama koje su bile povezane sa iznenadnom smrtju i epilepsijom. Stručnjaci su otkrili da su ćerke Ketlin Folbig imale genetsku mutaciju nazvanu CALM2 G114R, koja može izazvati iznenadnu srčanu smrt, dok su njeni sinovi imali drugačiju genetsku mutaciju povezanu sa iznenadnim napadima epilepsije. Ova otkrića su bila ključna za razumevanje uzroka smrti njene djece, a na osnovu njih su čak 90 eminentnih australskih naučnika i medicinskih stručnjaka potpisali peticiju tražeći pomilovanje Ketlin Folbig.
Dana 5. juna 2023. godine, nakon više od dva decenija provedena u zatvoru, guvernerka Margaret Bizli je donela odluku da pomiluje Ketlin Folbig, a ona je puštena na slobodu. Ketlin je bila presrećna što je nakon 20 godina robije konačno ponovno slobodna, ali je istovremeno naglasila da će zauvek tugovati za svojom djecom. “Proteklih 20 godina bila sam u zatvoru, ali zauvek ću misliti na svoju djecu i tugovati za njima,” rekla je Ketlin, zahvaljujući se svima koji su joj pružali podršku tokom svih tih godina.
Mnogi su smatrali da je ovaj slučaj bio ozbiljna greška australskog pravosudnog sistema, jer je jedno od najvećih pitanja bilo zašto nije postojala dublja istraga o mogućim prirodnim uzrocima smrti njene djece. Sva njena djeca su umrla iznenadnom smrću u periodu od 1989. do 1999. godine, a njihova starost se kretala od svega 19 dana do 19 meseci. Iako su mnogi sumnjali u prirodne uzroke, sada je jasno da su rijetke genetske mutacije bile ključne za razumijevanje tragičnih događaja.
- Nakon izlaska iz zatvora, Ketlin se zahvalila prijateljima i svima onima koji su je podržavali tokom njenog boravka u zatvoru i koji su vodili kampanju za njeno oslobađanje. “Bez njih ne bih preživela čitavo ovo iskušenje,” priznala je Ketlin, dodajući da je zahvalna što je ponovo slobodna.
Ketlin nije imala lako djetinjstvo. Rođena je u porodičnom okruženju koje je bilo obeleženo nasiljem i tragedijama. Biološki otac Ketlin, Tomas Džon „Tafi“ Briton, ubio je njenu majku, Ketlin Mej Donovan, sa 24 uboda 8. januara 1969. godine, kada je Ketlin imala samo 18 meseci. Ovaj tragičan događaj oblikovao je njen život i doveo do toga da je odmalena postala štićenik države. Kasnije je smeštena u hraniteljsku porodicu, a potom u dečiji dom, pre nego što je završila u porodici koja je imala ćerku Leu, koju je Ketlin kasnije smatrala svojom sestrom. Sa samo 15 godina udala se za Krega Gibsona Folbinga, a nakon brojnih tragedija i gubitaka, njihov brak se raspao 2000. godine.
Ketlin sada želi da nastavi život koji je provela gotovo potpuno iza rešetaka, dok ujedno ne može da zaboravi tragediju koju je doživela. S obzirom na sve što je prošla, ona se suočava s mogućnošću da tuži australsku vladu zbog nepravde koja joj je nanesena, jer je provela 20 godina u zatvoru potpuno nevina.
