Oglasi – Advertisement
Porodica, partner i prijatelji mogu ostati dragocjen oslonac i u poznijim godinama, ali kvalitet starosti ne bi trebalo graditi isključivo na pretpostavci da će drugi uvijek biti dostupni. Zdravlje, finansijska stabilnost, praktičan dom, unutrašnji mir i svakodnevni osjećaj svrhe zajedno mogu odrediti koliko će osoba dugo moći samostalno upravljati vlastitim životom.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Dok smo mlađi, budućnost često zamišljamo kroz ono što nam je tada poznato. Pretpostavljamo da će djeca ostati blizu, da će prijateljstva trajati u gotovo istom obliku i da ćemo uz partnera lakše prolaziti kroz godine kada nam bude potrebno više podrške. Takva očekivanja su razumljiva, ali životni putevi rijetko ostaju potpuno nepromijenjeni.
Djeca odrastaju, osnivaju vlastite porodice, sele se u druge gradove ili države i preuzimaju obaveze koje nisu imali ranije. Prijateljstva se mijenjaju, pojedini ljudi se udalje, a neke osobe tokom života izgubimo. Ništa od toga ne umanjuje vrijednost bliskih odnosa, ali pokazuje zašto je korisno istovremeno graditi i vlastite izvore sigurnosti.
POZADINA DOGAĐAJA
Samostalna starost ne znači odbijanje pomoći niti život bez oslanjanja na bližnje. Radi se o ravnoteži između dobrih odnosa i sposobnosti da osoba što duže sama upravlja svojim zdravljem, finansijama, domom, vremenom i svakodnevnim obavezama.
Zdravlje i novac određuju koliko dugo možemo ostati nezavisni
Zdravlje je jedna od vrijednosti koja se u mlađim godinama često uzima zdravo za gotovo. Tek kada se pojave ograničenja postaje očigledno koliko kvalitet svakodnevice zavisi od jednostavnih stvari: mogućnosti da sami ustanemo iz kreveta, odemo u prodavnicu, prošetamo, koristimo stepenice ili obavimo osnovne kućne poslove bez stalne pomoći.
Niko ne može potpuno kontrolisati zdravstveno stanje niti garantovati kako će izgledati starost. Ipak, navike koje se grade godinama mogu imati značaj za očuvanje pokretljivosti i funkcionalnosti. Redovno kretanje, dovoljno sna, uravnotežena prehrana, održavanje odgovarajuće tjelesne težine, nepušenje i zdravstvene kontrole predstavljaju načine dugoročnog ulaganja u vlastitu sposobnost da što duže ostanemo aktivni.
Sličan princip vrijedi i za finansije. Finansijska sigurnost u starosti ne znači nužno veliko bogatstvo, već dovoljno sredstava za hranu, režije, lijekove, prijevoz, održavanje doma i druge osnovne životne potrebe. Što je osoba manje prisiljena da za svaki trošak zavisi od drugih, to ima više prostora za donošenje vlastitih odluka.
Djeca mogu iskreno željeti pomoći roditeljima, ali i ona imaju vlastite životne okolnosti. Krediti, porodica, zdravstvene poteškoće ili život na velikoj udaljenosti mogu ograničiti ono što realno mogu učiniti. Zato razumna štednja, pažljivo upravljanje troškovima i izbjegavanje nepotrebnih dugova u ranijim godinama kasnije mogu imati mnogo veći značaj nego što se u tom trenutku čini.
Dom treba prilagoditi životu, a ne samo njegovoj vrijednosti
Velika kuća nije uvijek i najpraktičnije rješenje za poznije godine. Ono što u srednjoj životnoj dobi predstavlja komfor kasnije može zahtijevati previše energije. Stepenice, veliko dvorište, grijanje brojnih prostorija i stalno održavanje mogu se pretvoriti u svakodnevno opterećenje.
Važnije od same veličine nekretnine jeste da prostor bude stabilan, siguran, pristupačan i prilagođen stvarnim potrebama osobe koja u njemu živi. To ne mora obavezno značiti posjedovanje vlastite kuće ili stana. Pouzdano mjesto stanovanja, čiji troškovi i održavanje ne predstavljaju prevelik teret, može pružiti mnogo veći osjećaj slobode.
VAŽAN TRENUTAK
O domu za starije godine korisnije je razmišljati kroz praktičnost nego kroz kvadraturu ili tržišnu vrijednost. Manji prostor bez zahtjevnih stepenica i visokih troškova održavanja nekome može pružiti više nezavisnosti nego velika nekretnina koja zahtijeva stalnu brigu.
Unutrašnja stabilnost postaje važna kada svakodnevica utihne
Prisustvo drugih ljudi samo po sebi nije garancija da se čovjek neće osjećati usamljeno. Moguće je biti u društvu i osjećati prazninu, jednako kao što je moguće dio dana provesti sam bez osjećaja napuštenosti. Zbog toga odnos prema vlastitoj samoći i prošlosti s godinama može postajati sve važniji.
Starija dob često donosi više prostora za razmišljanje o ranijim odlukama, propuštenim prilikama i riječima koje nikada nisu izgovorene. Prihvatiti prošlost ne znači proglasiti svaki raniji izbor dobrim. Više se radi o prestanku stalnog pokušaja da u mislima mijenjamo ono što se više ne može vratiti.
Izvori unutrašnjeg mira razlikuju se od osobe do osobe. Nekome ga pružaju vjera ili boravak u prirodi, nekome muzika, knjige, vrt, pisanje ili jednostavno vrijeme provedeno u tišini. Vrijednost takvih aktivnosti posebno se osjeti u danima kada nema posjeta, poziva ili unaprijed dogovorenog društva.
Nakon penzije svakodnevna svrha može biti važnija nego veliki planovi
Penzionisanje mijenja ritam koji je kod mnogih ljudi decenijama određivao posao. Nestaju obavezno jutarnje ustajanje, kolege, rokovi i raspored, dok su djeca u međuvremenu odrasla i porodične obaveze više nisu iste. Slobodno vrijeme tada može djelovati kao prednost, ali bez određene strukture može se pojaviti i osjećaj praznine.
Zbog toga male navike mogu dobiti sasvim novu vrijednost. Jutarnja kafa, šetnja, odlazak na pijacu, vrtlarenje, čitanje, vježbanje, križaljke, vrijeme s unučadima, volontiranje, druženje s prijateljima ili neki hobi mogu dati danu prepoznatljiv ritam. Ne mora svaki čovjek imati veliki cilj kojem će težiti svakog jutra.
Ponekad je dovoljno znati da postoji knjiga koju želimo završiti, biljka o kojoj treba brinuti ili kafa dogovorena s osobom koju volimo. Osjećaj da dan ima svoj sadržaj može biti jednako važan kao količina vremena koje nam je na raspolaganju.
ŠIRA SLIKA
Bliski ljudi ne postaju manje važni zato što osoba želi sačuvati samostalnost. Najstabilnija situacija je ona u kojoj postoje porodica i prijatelji na koje se možemo osloniti, ali istovremeno i dovoljno ličnih resursa da vlastitu svakodnevicu možemo organizovati bez potpune zavisnosti od njihove dostupnosti.
Priprema za starost zato ne počinje danom odlaska u penziju. Ona se gradi mnogo ranije, kroz navike koje čuvaju pokretljivost, štednju koja donosi više finansijske slobode, njegovanje odnosa, izbor prikladnog doma i pronalaženje interesa koji životu daju sadržaj i kada se svakodnevni ritam promijeni.
Jednako je važna i sposobnost da čovjek bude sam bez automatskog osjećaja da je napušten. Partner, djeca i prijatelji mogu donositi ljubav, bliskost i podršku, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti odnos koji osoba ima prema vlastitom životu, vremenu i potrebama.
Mirna starost zato nije život u kojem nam niko nije potreban. Mnogo je bliža ravnoteži u kojoj imamo ljude koje volimo i kojima vjerujemo, ali istovremeno čuvamo zdravlje koliko možemo, pažljivo upravljamo onim što imamo, stvaramo siguran prostor za život i zadržavamo dovoljno vlastite stabilnosti da ne izgubimo osjećaj ko smo kada ostanemo sami sa sobom.
