Kamen i svila

Vikend ljubići

Noge su joj klecnule kada se prvi put susrela sa tim mračnim, prodornim pogledom. Da li su mu oči crne, proletelo joj je kroz glavu. Negde u daljini čula je Doni kako živo razgovara sa tim muškarcem i nešto objašnjava mlatarajući rukama. Ona sama nije mogla da se pomakne sa mesta, niti da se koncentriše na konverzaciju. Mislila je o tome kako je u prirodi daleko muževniji i privlačhiji nego na fotografijama koje je videla. Njegovo čvrsto, mišićavo i atletski građeno telo vesto je prikriveno iza dobro skrojenog, skupog odela, očito šivenog po meri. Bio je za glavu viši od Sare, koja je sve detalje registrovala samo delićem mozga, ali nikako i dalje nije mogla da uhvati tok Dorinih reči. Na kraju se ipak pribrala, obraćajući mu se.
– Gospodine Luis, ja sam Sara Beker i sasvim dobro se snalazim sa govorom, samo mi to Dora ne dozvoljava.
Dok je govorila prišla je bliže i pružila svoju nežnu rukum sada već sigurnija u sebe. Dlan joj se žario od tog nevinog rukovanja. Po njegovom čvrstom i jakom stisku zaključi da on ne voli nesigurne žene i ljude uopšte, već samo one koji čvrsto stoje na zemlji i tačno znaju šta hoće kao i on sam. Nastavljala je sigurnijim glasom.
– Ona je kao vodenični mlin ako joj to dozvolite.
– U tome se u potpunosti slažem sa vama. Nadam se da će i u buduće biti tako, jer jedino tako ćemo moći sarađivati uspešno. – Danijel nije imao dlake na jeziku, a ni vremena za gubljenje. – Moja sekretarica će vas uvesti u posao i detalje koje zahlevam i očekujem da izvršavate. Obećala je da će ostati do kraja nedelje sa vama. Znam daje to kratak rok, ali ćete se morati uklopiti u naš način poslovanja. – Ništa ne brinite, gospodine Luis, brzo učim i uklapam se.
– Videćemo. Za sada mi niste potrebni, zvaću ako nešto zatreba. Tebi Doro dugujem zahvalnost – ironično je nastavio – što si mi pomogla da nađem sekretaricu. Ostajem tvoj dužnik. Ćutale su obe dok su izlazile iz kancelarije, svaka sa svojim mislima.
– Saro, divno si izvela ono sa ćutanjem i preplašenim pogledom dok ste se upoznavali. Kao da si ga prvi put videia, a sigurna sam da si dobro proučila sve fotografije koje sam ti pronašla.
– Da, divno sam to odglumila. Pitam se samo zašto nisam upisala glumačku akademiju.
– Nije priznala daje stajala paralisana, potpuno očarana prizorom pred sobom, diveći se tom ljudskom telu.
– Sada me ostavi! Rat počinje, a i moram da pošteno zaradim svoju platu za koju i ne znam kolika je. Idi sad, u naš prekrasni, pitomi stančić i uživaj odmarajući se. Ja ću raditi za ostvarenje naših ciljeva i teorija.

***

Dora i Lea su joj bile cimerke, a ujedno i najbolje prijateljice. Konačno je svoje vitke, pre planule noge savila u turski sed i negodujući zavrtela glavom, puštajući da njeni meki, platinastoplavi uvojci zalepršaju oko lepog, ovalnog lica. Nervoznim pokretom je savila kosu u konjski rep i sigurnim glasom se usprotivila.

– Svaka iole inteligentna žena ili devojka, bez obzira na svoj fizički izgled može da osvoji svakog, ali baš svakog muškarca. Čak i ako je oženjen, ali naravno, mora biti u prilici da budu redovno u neposrednom kontaktu. – Završila je svoju teoriju, čekajući reakcije svojih drugarica. Dora se sa njenim mišljenjem nikako nije slagala i odmah se usprotivila bujicom reči.

– Saro, nemoj preterivati, lako je tebi da tako pričaš, jer kad ti prošetaš svojim vitkim telom i zanosnim oblinama muškarci ostaju bez daha. Ne moraš čak ni da progovoriš.
– Pa kad još zatrepćeš dugim trepavicama i uputiš direktan pogled svojim paklenim, plavim očima – nadovezala se Lea uz gestikulaciju.
– Tvrdim – prekinula ih je Sara, – čak da i dmgačije izgledam sa ovim što imam u glavi – nastavila je lupnuvši se po čelu – oboriću svakog s nogu. Doduše trebalo bi mi oko najviše tri meseca. Mogla bih se u to opkladiti!
Sara Beker je bila u suštini zadovoljna svojim izgledom. Visoka, vitka, sa plavim očima i malo punijim, seksepilnim usnama u kojima još uvek niko nije probudio skrivenu strast, svakako nije bila ružna, u šta su je često uve-ravali pohotni pogledi muškaraca. Sebe nije smatrala ni nedozrelom ni glupom. Ostala su joj još samo dva ispita na poslednjoj godini studija, koje je završavala i pre roka, što je donekle govorilo o njenom koeficijentu inteligencije. Njih tri su studirale zajedno psihologiju i često vodile ovakve razgovore i rasprave. Nisu se uvek slagale u mišljenjima, ali im to nije smetalo u prisnom i iskrenom druženju. Često su eksperimentisale i dokazivale svoje tvrdnje i teorije na ljudima iz okoline. Nikad nisu bile zlonamerne pa se njihovi prijatelji i poznanici nisu ni ljutili kada bi shvatili da su poslužili kao „pokusni kunići” u njihovim igrarijama.


Pridruži se i čitaj sve na sajtu
Uloguj se Pridruži se