Uobičajeno je pitati se promatra li Bog radnje koje se događaju na Zemlji. Možemo se pitati zašto čestiti i pošteni pojedinci trpe poteškoće, dok se čini da oni koji sudjeluju u zlonamjernom ponašanju izbjegavaju posljedice. Episkop Nikolaj je dao jasan odgovor na ova pitanja, o čemu se dalje može govoriti.
Pouke vladike Nikolaja Velimirovića sadržavaju duboku duhovnu mudrost koja osvjetljava brojne dileme s kojima se suočavaju kršćani, posebice u slučajevima kada nepravednici napreduju, a pravednici stradaju. Potiče nas da događaje promatramo ne samo kroz prizmu sadašnjeg trenutka, već i kroz perspektivu vječnosti, u kojoj Božja pravda ostaje nepromjenjiva i besprijekorna, iako je često zaklonjena ljudskim očima.
- U suvremenom krajoliku, gdje moć, bogatstvo i slava služe kao mjerilo uspjeha, biskup nas upozorava da ne zapadnemo u zabludu. Uspjeh se ne smije pogrešno smatrati konačnim pokazateljem božanske naklonosti, niti se patnja smije promatrati samo kao odmazda. Umjesto toga, često je slučaj da Bog dopušta zlima da privremeno uživaju u svojim postignućima – ne kao oblik nagrade, već kao priliku za preobrazbu, potičući ih da priznaju prazninu pretjeranosti i traže pokajanje. Ovo odražava Njegovo bezgranično milosrđe, a ne Njegovo odobravanje grijeha.
Božanski sud se ne očituje brzinom karakterističnom za ljudski sud. Bog pokazuje strpljenje, suzdržava se od ispada ili taktike prisile, shvaćajući da se istinska preobrazba ne može nametnuti. Za razliku od ljudskih bića, koja često prosuđuju na temelju vanjskih postignuća ili neuspjeha, Bog vidi izvan površine; Njegov sud prodire u dubinu ljudskog srca, procjenjujući namjere, a ne samo djela. Biskup nam skreće pozornost na brojne primjere iz Svetoga pisma koji potvrđuju tu istinu: David, iako sebe doživljava slabim i podcijenjenim, pobjeđuje strašnog Golijata; Sodoma, unatoč svom bogatstvu, suočava se s uništenjem kao posljedicom moralnog pada.
U tim pripovijestima Božja pravda djeluje kao korektivna sila koja vraća narušenu ravnotežu, ali samo u pogodnom trenutku. Nadalje naglašava da nevolje koje trpe pravednici često predstavljaju Božju metodu pročišćenja – ove kušnje imaju značenje, služe većoj svrsi pripremajući ih za vječne nagrade. Uvjerljiva ilustracija koju daje biskup je izvještaj o poznatom grešniku koji doživljava slavni kraj, okružen biskupima, u oštroj suprotnosti s pustinjakom koji trpi strašnu smrt. Iz ljudske perspektive, ovaj se scenarij može shvatiti kao nepravedan.
Ipak, Božji anđeo otkriva da je grešniku bila dodijeljena zemaljska nagrada za jedan kreposni čin, dok je asketova mučna smrt služila kao pročišćenje za njegov najveći grijeh – osiguravajući mu potpunu svetost u vječnosti. Ova pripovijest svjedoči o superiornom poretku koji nadilazi našu vidljivu stvarnost. Sveti Nikola nas potiče da budemo bodri i ne podlegnemo malodušju. Postojanje nepravde i patnje ne ukazuje na odsutnost Boga; nego služi kao svjedočanstvo Njegove tihe prisutnosti, koja djeluje izvan granica ljudskog razumijevanja. Stoga ističe kako je nužno ostati vjeran, smiren i odlučan, osobito u teškim vremenima.
Bit kršćanskog života pokazuje se kroz našu sposobnost da se odupremo nepravdi i podržimo svoju vjeru usred zbrke i patnje. Nadalje podsjeća na savjet kralja Davida koji kaže: “Ne ljuti se kad vidiš zlo; ne zavidi onima koji čine zlo.” Ovo nije poticaj na samozadovoljstvo, već poziv na povjerenje u vjeru da će se istina i pravda očitovati u svoje vrijeme, koje je u skladu s Božjim vremenom i nikad se ne odgađa. U eri u kojoj brzina, trenutni rezultati i vanjska postignuća služe kao mjera vrijednosti, učenja vladike Nikolaja pružaju duboku lekciju o šutnji, strpljenju i konceptu vječnosti.
Poručuje da svaka pravednikova suza ima značenje, da se priznaje svaka nepravda i da se nijedan slučaj patnje ne zanemaruje. Sve je to po njegovom učenju zlatnim slovima zapisano u Knjizi života. Za one koji traže jasnoću u izazovima svakodnevnog života, episkop Nikolaj prenosi izravnu poruku: čuvajte nadu, suzdržite se od ishitrenih sudova i zapamtite da Božja pravda djeluje postupno, ali neizbježno. Iako se možda neće odmah manifestirati, uvijek je temeljno.
