Protojerej Andrej Tkačev odgovorio je na pitanje zabrinutog čitatelja koji se suočavao s izazovima vlastitog braka.
“Moja supruga mi je bila nevjerna, i tražio sam od nje da se pokaje za svoj grijeh. Iako je krštena, rijetko ide u crkvu. Posjetila je ispovjed, ali nije pokazala iskreno kajanje za svoja djela. Svaki dan sve više primjećujem da se udaljavamo i da imamo sve više problema u komunikaciji. Osjećam da postajemo poput stranaca. Znam da je jedini valjan razlog za razvod braka nevjerstvo, no ne znam kako postupiti. Trebam li oprostiti supruzi ili zatražiti razvod?”
Otac Andrej daje sljedeći odgovor: “Preljuba može ozbiljno narušiti temelje braka, a uspješan zajednički život moguć je samo uz veliko strpljenje i istinsko pokajanje. Iako živite pod istim krovom, čini se da je vaša supruga okrenula leđa zajedničkom životu, dok vi koračate suprotnim smjerom. Izgleda kao da za vas brak predstavlja muku, dok je za nju postao formalnost.
Razumijem da je ovo težak period za vas, s opcijom da izdržite do trenutka kad ona odluči otići ili dok vi prvi ne donesete tu odluku. Najpoželjnije bi bilo da vaša supruga iskreno pokaje i odluči se na promjene. Alternativno, može ostati u formalnom braku s vama, unoseći grijeh u vaš dom i čineći vas sudionicima u njezinim nedjelima. Stoga bih vam preporučio strpljenje.
Ako niste u mogućnosti čekati, imate pravo na razvod, no to nije opcija koju sada savjetujem. Nevjera jednog supružnika daje drugom pravo na raskid braka. No, važno je shvatiti da se nevjeru može tretirati kao bolest, a ako postoji šansa za iscjeljenje, trebali biste pružiti priliku. Možda je ovo prolazna kušnja koja će proći. Važno je razvijati sposobnost oprosta, dok supruga treba osjetiti istinsko kajanje.
Bez oprosta, brak ne može opstati, jer svi mi griješimo i trebamo biti sposobni oprostiti jedni drugima. Oprost je ključan u odnosima jer, kad biramo partnera za život, često vidimo ideal u njemu, no život nas brzo suoči s nesavršenostima. Izazov je od dvoje nesavršenih ljudi stvoriti nešto savršeno, i to zahtijeva sposobnost oprosta.
Bez oprosta, život zajedno postaje neprestani obračun s neizvjesnim ishodom, čime gubi smisao. Obiteljski život zahtijeva trud, izgradnju odnosa, popravljanje i zacjeljivanje rana. Opraštanje je nužno, jer kada odaberemo životnog partnera, suočavamo se s nesavršenošću, ali sposobnost oprosta čini nas sposobnima graditi sreću zajedno.”
Izvor: svezazenu.net
