
Sada sam stvarno sve doživela!
Imam 39 godina, udata sam za Koula, 45. Zajedno smo pet godina, u braku tri. Imam troje dece — 6, 9 i 12 godina — a Koul ima troje iz prethodnog braka: 16, 18 i 21 godinu.
Poslednjih osam meseci potpuno me slomilo. Prvo mi je umrlo otac, ostavljajući ne samo tugu već i dugove i troškove sahrane. Tek što sam pokušala da se oporavim, umrla je i moja mama — moja najbolja prijateljica. Nije imala dugove, ali sam morala da pokrijem skoro 4.500 dolara za njenu sahranu.
Između tuge i finansijskog pritiska, jedva sam se držala. Uzela sam mesec dana pauze od posla koji nisam mogla da priuštim, a i sada jedva sastavljam kraj s krajem, oslanjajući se na banke hrane. Moja pastorica (21) i njeno dvoje dece žive s nama bez plaćanja stanarine, i nisam očekivala mnogo, ali sam se nadala makar malo podrške ili razumevanja zauzvrat. Ali ona se ponaša kao da su zahvalnost i empatija potpuno nepoznati pojmovi.
Juče sam se probudila iz kratkog drijemeža i ušla u kuhinju — samo da bih zatekla pastoricu kako kuva poslednju hranu koju smo imali. Riba i povrće koje sam ostavila za večeru već su se pekli na šporetu, a ona ih je servirala svojoj deci.
Pitala sam je šta radi, a ona je jedva pogledala i slegla ramenima. „Moja deca su bila gladna“, rekla je hladno. Rekla sam da su gladna i moja, i da je to sve što nam je ostalo. Samo je prevrnula očima i nastavila da služi hranu kao da nisam ništa rekla.
Nešto je u meni puklo. Rekla sam joj da ode i da se ne vraća. Koul je stao na njenu stranu, rekavši da njegova unučad mogu da jedu šta god žele u „njegovoj“ kući. Rekla sam mu da onda mogu svi da odu.
Sledećeg dana, nakon te ogromne „skandalozne situacije oko hrane“, otišla sam u njenu sobu i sledila se — soba je bila prazna, sve stvari odnete, ona i deca otišli. Povrh svega, i moj muž je otišao sa njima, i sada su kod nekih daljih rođaka dok traže novo, trajno mesto za život — što znači da je moj muž potpuno ozbiljan u nameri da ode zauvek.
Sada mi muž govori da sam „traumatizovala“ njegovu unučad i priča o razvodu. Besna sam, slomljena i iskreno pokidana od griže savesti — ali zaista ne znam da li sam pogrešila. Za zapisnik, moja deca nisu ostala gladna; njihov tata je došao i skuvao im.
I sada se pitam: da li sam stvarno ja ovde negativac, ili sam samo bila gurnuta predaleko?
— Sara.
izvor: brightside.me

























































