U malom engleskom selu u 19. stoljeću, markiz Aldridge susreće plavooku djevojku Idyllu koju mještani smatraju vješticom. Markiz je uvjeren da je Idylla nevina i uspijeva je spasiti od mještana koji su je htjeli ubiti. Unatoč tome što je njihova ljubav zabranjena, markiz se zaljubi u Idyllu i odluči se boriti za nju. Međutim, Idylla krije tajnu iz prošlosti koja bi mogla uništiti njihovu ljubav.
ODLOMAK Nije bilo sumnje da joj je markiz Aldridge spasio život. Mještani su bili uvjereni da je vještica. Vukli su je do rijeke da provedu posljednji test. Ako se utopi, nevina je. Ako preživi, zla je.
Srećom, markiz je uspio uvjeriti bijesnu svjetinu da je pusti. Bio je uvjeren da je previše lijepa i previše nevina da bude vještica. A opet, ta ljepotica vrane kose i plavih očiju ga je začarala – začarala kao nijedna prije.
Markiz Aldridge je zijevnuo. Jedina stvar koja mu je zaista dosađivala bio je bordel. U svim svojim ljubavnim vezama, o kojima su mnogo godina kružile priče, nikad nije nalazio zadovoljstvo u javnim kućama ili plaćao za usluge bilo koje žene. No, večeras nije mogao odbiti poziv svoga domaćina koji se vrlo trudio da zabavi princa od Walesa i izvuče ga iz očaja koji ga je obuzimao već nekoliko tjedana.
Markiz je pomislio da princ ima sve razloge da bude depresivan. Njegov brak se pokazao katastrofalnim, a okončanje veze s lady Jersey bilo je teže nego što je itko mogao zamisliti. Uvijek osjećajan i spreman na dramatiku, princ se odlučio na obnavljanje veze s gospođom Fitzherbert jer je to bio jedini način na koji se mogao utješiti. Svoju ženu, princezu Caroline, strastveno je mrzio.
Dok je dvanaest poznatih nimfi izvodilo “slavnu Venerinu gozbu na tahićanski način”, markiz nije mislio na njih, već na princa kojega je iskreno i duboko volio. Već devet godina bio je Prestolonasljednikov bliski prijatelj.
