Naše tijelo ima svoj određeni miris a on nastaje ispuštanjem raznih tvari i hormona. Kako starimo mijenjase i naše tijelo a samim tim i taj miris može postati neugodan. Iako se tušiamo svaki dan i vodimo računa o higijeni on je tu. U nastavku saznajte kao do njega dolazi i kako da ga neutrališete.
Izraz „miris starosti“ često se koristi kao da postoji jedan prepoznatljiv miris koji se kod svih ljudi pojavljuje nakon određene životne dobi. Naučna slika je znatno složenija: prirodni tjelesni miris zaista se može mijenjati tokom starenja, a među spojevima koji su privukli pažnju istraživača nalazi se 2-nonenal, ali godine nisu jedini faktor koji određuje kako će nečija koža mirisati.
Miris ljudskog tijela ne ostaje potpuno isti od mladosti do duboke starosti. Kao što se tokom godina mijenjaju koža, kosa, metabolizam, hormonski procesi i sposobnost kože da zadržava vlagu, postepeno se mijenja i hemijsko okruženje na njenoj površini. Te promjene mogu uticati na supstance koje učestvuju u stvaranju prirodnog tjelesnog mirisa.
To, međutim, ne znači da se jednog jutra nakon 40, 50 ili 60. rođendana pojavljuje neki novi, univerzalni miris. Ljudi iste dobi mogu se veoma razlikovati, a na konačni miris utiču biologija, zdravlje, prehrana, lijekovi, navike, odjeća, proizvodi za njegu i okruženje u kojem osoba boravi.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Istraživanja podržavaju tvrdnju da se sastav prirodnog tjelesnog mirisa može mijenjati tokom starenja. 2-nonenal je jedan od spojeva koji se s tim procesom povezuje, ali njegovo prisustvo ne znači da će svaka starija osoba imati snažan ili neugodan miris.
Zašto naučnici posebno spominju 2-nonenal
U istraživanjima tjelesnog mirisa često se pojavljuje naziv 2-nonenal. Riječ je o nezasićenom aldehidu povezanom sa oksidacijom određenih masnih kiselina na površini kože. Njegov miris se u različitim opisima navodi kao pomalo mastan, travnat ili voštan.
Posebnu pažnju privuklo je često citirano istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Investigative Dermatology, u kojem je 2-nonenal zabilježen kod starijih ispitanika, dok je njegova količina pokazivala tendenciju rasta sa godinama. Zbog toga je upravo taj spoj postao jedna od najčešće spominjanih hemijskih supstanci u popularnim objašnjenjima takozvanog mirisa starosti.
Ipak, iz takvog nalaza ne može se zaključiti da svi ljudi nakon određene dobi počinju mirisati jednako. U istraživanjima je 2-nonenal pronađen kod dijela ispitanika starijih od 40 godina, ali to ne znači da četrdeseti rođendan predstavlja neku biološku granicu nakon koje nastaje prepoznatljiv miris.
Biološko starenje ne odvija se prema kalendaru na potpuno isti način kod svih ljudi. Jedna osoba može određene promjene kože primijetiti ranije, druga decenijama kasnije, dok kod nekoga one mogu biti toliko blage da ih nikada neće jasno registrovati.
VAŽNA RAZLIKA: Pronalazak određene hemijske supstance češće u starijoj dobnoj grupi nije isto što i dokaz da postoji univerzalna starosna granica nakon koje svi ljudi razvijaju isti tjelesni miris.
Objašnjenje počinje na samoj površini kože. Ona nije samo omotač koji razdvaja organizam od vanjskog svijeta, već mjesto na kojem se neprestano odvijaju hemijski procesi. Na njenoj površini nalaze se masnoće, vlaga, znoj, mikroorganizmi i brojne druge supstance koje međusobno reaguju.
Sa starenjem se mogu mijenjati količina i sastav lipida u koži, njena hidratacija, brzina obnavljanja i način na koji učestvuje u oksidativnim procesima. Upravo oksidacija određenih nezasićenih masnih kiselina povezuje se sa stvaranjem 2-nonenala.
Zbog toga je previše jednostavno tvrditi da stariji ljudi drugačije mirišu samo zato što se znoje ili zbog toga što manje vode računa o higijeni. Prirodne hemijske promjene na koži mogu se dešavati i kod osobe koja se redovno tušira, mijenja odjeću i pažljivo njeguje kožu.
Higijena je važna, ali miris zavisi od mnogo više faktora
Redovno održavanje higijene svakako utiče na tjelesni miris. Čista odjeća, tuširanje i odgovarajuća njega kože mogu smanjiti nakupljanje znoja i drugih supstanci, ali ne mogu zaustaviti sve prirodne procese koji se odvijaju u organizmu tokom starenja.
Zato specifičan miris starije osobe nije opravdano automatski povezivati sa zapuštenošću. Osoba može biti potpuno uredna i njegovati kožu na isti način godinama, a ipak primijetiti da joj prirodni miris više nije potpuno isti kao prije nekoliko decenija.
Uz dob, važnu ulogu može imati čitav niz drugih faktora. Prehrana može uticati na miris tijela, kao i pušenje i konzumacija alkohola. Razliku mogu napraviti fizička aktivnost, hormonalne promjene, lijekovi, zdravstveno stanje i preparati koji se koriste za njegu.
Čak ni odjeća nije nevažna. Različiti materijali na različite načine upijaju i zadržavaju vlagu i mirise, pa dvije osobe slične dobi i sličnih higijenskih navika mogu imati potpuno drugačiji prirodni miris.
ŠIRA SLIKA
2-nonenal nije jedini sastojak ljudskog tjelesnog mirisa. Na koži se nalazi veliki broj različitih hemijskih spojeva, a njihov odnos, količina i međusobne reakcije zajedno stvaraju individualan miris svake osobe.
Zbog toga ni jednu molekulu nije opravdano predstavljati kao jedini uzrok određenog mirisa. 2-nonenal jeste važan dio naučne priče o promjenama koje prate starenje kože, ali stvarni tjelesni miris rezultat je mnogo složenije kombinacije faktora.
Zanimljiv dio istraživanja odnosi se i na način na koji drugi ljudi doživljavaju miris različitih dobnih grupa. Eksperimenti su pokazali da ispitanici mogu uočiti određene razlike između mirisa mlađih i starijih osoba. Međutim, ti rezultati nisu potvrdili popularni stereotip da je miris starijih ljudi automatski najneugodniji.
Drugim riječima, činjenica da je neki miris drugačiji ne znači da je nužno lošiji. Negativna percepcija može dijelom nastati i iz društvenih očekivanja, prethodnih iskustava i načina na koji mozak određene mirise povezuje sa ljudima i situacijama.
Mirisi su snažno povezani sa sjećanjima i očekivanjima
Čulo mirisa ima veoma snažnu vezu sa emocijama i pamćenjem. Poznati parfem, sapun, deterdžent ili miris hrane ponekad su dovoljni da se čovjek u trenutku prisjeti određene osobe, kuće ili perioda iz života.
Zato ono što neko naziva „mirisom bake“ ili „mirisom djeda“ ne mora poticati samo od prirodnog mirisa njihove kože. U takvoj uspomeni mogu biti pomiješani mirisi parfema, odjeće, namještaja, deterdženta, hrane i prostora u kojem su te osobe živjele.
Mozak tokom vremena može sve te elemente povezati u jednu prepoznatljivu cjelinu. Kada kasnije osjetimo sličnu kombinaciju, moguće je da je odmah povežemo sa starijom osobom, čak i kada sam hemijski signal nije posebno neugodan.
Kulturna očekivanja dodatno utiču na takvu percepciju. Ako neko od djetinjstva sluša da stariji ljudi imaju poseban i neugodan miris, neutralan miris može dobiti negativno značenje samo zato što se javlja u kontekstu starosti. Doživljaj mirisa zato nije isključivo pitanje hemije, već i iskustva, emocija i društvenih obrazaca.
VAŽNO ZA ZDRAVLJE
Postepena promjena prirodnog mirisa tokom godina nije isto što i nagla pojava potpuno novog, snažnog ili neobičnog mirisa. Ako se takva promjena pojavi iznenada, traje duže vrijeme i prati je neki drugi simptom, razumno je razgovarati sa ljekarom umjesto sve automatski pripisivati godinama.
Nagla promjena tjelesnog mirisa može imati i sasvim jednostavno objašnjenje. Nova hrana, lijek, drugačiji nivo fizičke aktivnosti ili pojačano znojenje mogu privremeno promijeniti ono što osoba primjećuje. Ipak, pojedine promjene mogu pratiti i određena zdravstvena stanja, zbog čega je bitan način na koji su se pojavile.
Ni pretjerana upotreba parfema i dezodoransa nije uvijek najbolje rješenje. Velika količina mirisnih preparata ponekad samo stvara snažniju kombinaciju različitih mirisa. Korisnije je održavati redovnu higijenu, koristiti čistu i prozračnu odjeću, njegovati kožu i obratiti pažnju na to da li se u posljednje vrijeme promijenio neki drugi faktor.
Ako se ništa očigledno nije promijenilo, a novi miris ostaje izrazito jak ili neuobičajen, razgovor sa zdravstvenim stručnjakom može pomoći u traženju mogućeg razloga. Važno je ne pretpostavljati unaprijed da je svaka promjena samo posljedica starenja.
Ne postoji jedan rođendan nakon kojeg tijelo počinje drugačije mirisati
Tvrdnje koje se povremeno šire internetom pokušavaju odrediti preciznu dob u kojoj navodni „miris starosti“ počinje. Pominju se četrdesete, pedesete ili šezdesete godine, ali naučni nalazi ne podržavaju tako jednostavan zaključak.
Istraživanje može pokazati da je neka supstanca češća ili prisutna u većoj količini kod starije grupe ispitanika, ali to nije isto što i određivanje univerzalne biološke granice. Starenje kože je postepen proces, a individualne razlike mogu biti veoma izražene.
Najproblematičniji dio cijele teme zato često nije sama biologija nego stereotip koji je prati. Prirodne promjene na tijelu ne govore ništa o nečijoj urednosti, vrijednosti ili dostojanstvu. Koža se tokom života mijenja jednako kao što se pojavljuju sijede vlasi, bore i promjene u njenoj elastičnosti i hidrataciji.
Naučni podaci podržavaju tvrdnju da se hemijski sastav prirodnog tjelesnog mirisa s godinama može mijenjati i da je 2-nonenal jedan od spojeva povezanih s tim procesom. Istovremeno, dostupna istraživanja ne daju osnovu za tvrdnju da svi stariji ljudi mirišu jednako ili da njihov miris mora biti neugodan.
Mnogo preciznije je govoriti o individualnoj kombinaciji promjena kože, tjelesne hemije, genetike, zdravlja, navika i okruženja. Na sve to nadovezuje se i način na koji naš mozak mirise povezuje sa iskustvima, uspomenama i očekivanjima.
Izraz „miris starosti“ zato pojednostavljuje pojavu koja je u stvarnosti znatno složenija. Prirodni miris tijela može se postepeno mijenjati kroz godine, ali ne postoji jedan univerzalni trenutak, jedna molekula niti jedan miris koji bi jednako opisivao sve ljude određene životne dobi.
“`
