Na kafi sa psihoterapeutom: Zašto se i najjača srca lome?

Februar možda jeste poznat kao mjesec ljubavi, ali je isto tako i mjesec slomljenih srca. Dok se u vazduhu osjeća romantika, za mnoge ovaj period nosi bolne uspomene, podsjetnike na izgubljene ljubavi i osjećaj usamljenosti.

Ljubav nije uvijek priča sa srećnim krajem, a čak se i najjača srca ponekad slome.

Zašto se i najjača srca lome?

Biti jak nije uvijek izbor, već često obrazac koji je naučen još u djetinjstvu – u Transakcionoj Analizi je “BUDI JAK” zapravo jedan od “drajvera” ili načina preživljavanja. „Budi jak“ – nas uči da u svakoj situaciji moramo biti neuništivi. Ova nam je poruka usađena još u djetinjstvu kao način preživljavanja i često nas tjera da potiskujemo svoje emocije, posebno tugu, vjerujući da slomljeno srce nije opcija.

Kada život donosi gubitke i razočaranja, mnogi se oslanjaju na svoju snagu i potiskuju svoju bol. Ali ljudsko srce nije napravljeno da nosi sve samo, iako nas životne okolnosti, prošla iskustva ili naučena uvjerenja možda jesu oblikovala i naučila da uvijek moramo uvijek biti snažani za sebe i za druge.

I tako nosimo teret, trpimo, guramo naprijed, sve dok nam se srce ne umori. Međutim emocionalna bol je dio ljudskog iskustva, a tuga nakon raskida, gubitka ili neuzvraćene ljubavi nije znak slabosti, već je to zapravo dokaz naše sposobnosti da volimo, prihvatamo i pripadamo. Istina je da niko ne može, niti treba da nosi sve sam, jer nismo stvoreni da budemo sami, čak i ne možemo sami, bar ne dugo…

Prepoznavanje drajvera “BUDI JAK” omogućava nam da, pored pružanja podrške drugima, ne zaboravimo da pružimo i sebi nježnost i prostor za procesuiranje i oporavak.

Proces tugovanja: Kako se nositi sa slomljenim srcem

Tuga nije nešto što možemo ignorisati ili preskočiti, jer ona ima svoje faze: negiranje, ljutnju, pregovaranje, tugovanje i prihvatanje. Svako prolazi kroz ove faze različitim i svojim tempom, važno je da dozvolimo sebi da osjetimo tu bol, ma koliko zastrašujuće ona izgledala, i da prosto prođemo kroz proces tugovanja do našeg iscjeljenja.

Važno je takođe da damo sebi dozvolu da budemo ranjivi, da dozvolimo sebi da se odmorimo i oslonimo.

Ipak i najjača srca zaslužuju da ih neko zaštiti, nahrani, zagrli, zavoli i podupre kada postane teško i kada se lome. Ponekad je najhrabrija stvar koju možemo uraditi upravo to da pustimo nekoga da bude tu za nas, baš kao što smo i mi uvijek tu za druge kada im to zatreba i kada ih zaboli.

Pročitaj

Tehnike samobrige u procesu tugovanja

• Prihvatanje emocija. Umjesto da potiskujete bol, dozvolite sebi da je osjetite. Pisanje dnevnika, razgovor sa prijateljima i psihoterapeutom može ključno pomoći u rajašnjavanju osjećanja.

• Tijelo pamti. Fizička aktivnost poput šetnje, joge, odlaska u teretanu ili plesanja pomaže u oslobađanju napetosti i vraćanju energije.

• Postavljanje granica. Nije svaka osoba ili situacija dobra za vaše iscjeljenje. Zaštitite sebe od okruženja i osoba koje vas podsjećaju na bol.

• Njega tijela. San, zdrava ishrana i opuštanje kroz meditaciju ili tople kupke mogu olakšati tijelu da otpusti. Zatim masaže i njega tijela.

• Otvorenost za podršku. Najjača srca se lome jer su dugo bila sama, pogotovo u nošenju, najčešće, tereta drugih. Prihvatiti podršku od bliskih ljudi je zapravo ključno u oporavku.

Ako prolazite kroz bolan period, znajte da niste sami i nemojte se libiti da potražite stručnu psihološku podršku. Tuga nije kraj – ona je most koji nas spaja sa novim počecima i dubljoj vezi, prvo onoj sa samim sobom, a zatim i onoj sa drugima.

Pročitaj i ostale tekstove iz rubrike na kafi sa psihoterapeutom.

Prati nas