Ljubav iz mladosti često ostavlja neizbrisiv trag, čak i kada život razdvaja one koji su nekada bili nerazdvojni. Takva priča pripada gospođi Dini, koja je u 64. godini sjetno ispričala kako ju je sedamdesetih godina oblikovala njena prva ljubav.
Dina je imala sedamnaest godina kada je upoznala mladića od dvadeset, koji je ubrzo postao centar njenog svijeta. Njihova veza bila je jednostavna, čista i snažna, ispunjena smijehom, povjerenjem i međusobnim razumijevanjem. „Bili smo nerazdvojni, naše porodice su se radovale našoj sreći, a ja sam vjerovala da ćemo uvijek biti zajedno,“ prisjetila se Dina.
No život je imao drugačije planove. Njihovu idilu prekinula je odluka da mladić ode u vojsku. Njihova komunikacija nastavila se putem pisama, u kojima su dijelili čežnju i ljubav. Svako pismo bilo je Dar, riječima koje su grijale Dinino srce, ali udaljenost i lažne glasine o nevjeri prekinule su tu vezu. Dina je, povrijeđena i ponosna, odlučila prekinuti kontakt, dok je u dubini duše osjećala gubitak.
Godine su prošle, a Dina je nastavila život – udala se, stvorila porodicu i preselila u Dansku, dok je njen nekadašnji ljubavnik započeo život u Americi. Ipak, više od četrdeset godina kasnije, sudbina je ponovno spojila njihove puteve – jednostavnom porukom na društvenim mrežama. Njihov kontakt sada je bio obojen prijateljstvom i nostalgijom, kroz pjesme i melodije koje su oživljavale uspomene na davno izgubljenu ljubav.
Njihova priča podsjeća da ljubav, iako se ne nastavi u stvarnosti, nikada ne nestaje u srcima onih koji su je iskreno doživjeli.
Slično, druga romantična priča vodi nas u jesenji grad, gdje Ana i Marko pronalaze ljubav u svakodnevnim detaljima. Ana, izgubljena u knjizi na malom trgu, nesvjesna pogleda koji je već neko vrijeme prate, privlači Markovu pažnju. Njihov prvi susret, spontani razgovor o knjizi, otvara vrata za satima razgovora, otkrivanje zajedničkih interesa, snova i uspomena.
Kako su dani prolazili, njihova veza je rasla – kroz šetnje parkovima, posjete skrivenim kafićima i dijeljenje strasti prema knjigama i filmovima. Jednog popodneva, Marko je zastao i iskreno izjavio da Ana razumije njegovu tišinu i unutrašnji svijet, a njene oči, pune suza radosnica, odavale su isto.
Godinama kasnije, dok gledaju svoju ćerku kako trči po istom trgu gdje su se prvi put sreli, njihova ljubav i dalje živi – simbol početka nečega što nikada neće prestati.
