U današnjem članku vam pišemo na temu običaja koji prate Aranđelovdan i dilema koje se iz godine u godinu ponavljaju među vernicima. Riječ je o pitanju koje je mnoge generacije zbunjivalo da li se za ovu slavu priprema žito ili se ono izostavlja zbog narodnog vjerovanja da je Sveti Arhangel Mihailo živi svetac.
Kako se bliži Aranđelovdan, sve više porodica raspravlja o tome kako pravilno obilježiti ovaj važan dan. U mnogim domovima i dalje se može čuti isto objašnjenje: Arhangel Mihailo nije umro, pa se žito ne sprema. Međutim, iako je ovo vjerovanje duboko ukorijenjeno u narodu, crkveno tumačenje je potpuno drugačije.
U narodnoj tradiciji odavno postoji stav da je Arhangel Mihailo, poput Svetog Ilije, svetitelj koji nikada nije prošao kroz fizičku smrt i da zbog toga spada u takozvane „žive svece“. Prema ovoj predaji, slavska pšenica kao simbol vaskrsenja umrlih ne bi trebalo da se prinosi na njegov dan. Takvo vjerovanje često se prenosilo s koljena na koljeno, pa ne čudi što mnoge porodice i danas imaju dilemu oko pripreme koljiva.
Ipak, crkva se već dugo bavi ovim pitanjem i daje jasno objašnjenje. Slavsko žito, ili koljivo, nije obrok namijenjen samo uspomeni na preminule, i nije ritual koji se odnosi isključivo na svetitelje koji su fizički umrli. Pšenica se sprema zbog mnogo šireg, duhovnog značenja. Ona simbolizuje život, vaskrsenje, nadu i zajedništvo sa Bogom.
Patrijarh Pavle, čiji autoritet i danas ima ogromnu težinu među vernicima, vrlo je jasno odgovorio na ovu nedoumicu. Njegove riječi ostale su kao najpreciznije objašnjenje: koljivo se prinosi „u slavu Boga, u čast i spomen svetog…, i u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri.“ Time je naglasio da se žito ne priprema zbog toga da bi se odala počast samo svetitelju, već da se kroz molitvu spoje svi elementi vjere – Bog, svetitelj i preci.
- Drugim riječima, smisao žita je duhovan, a ne biografski. Ono ne zavisi od toga da li je svetitelj na zemlji umro, već od toga da se kroz čin pripreme donosi molitva za sve one koji su živjeli vjerom. Upravo zato je crkveni stav potpuno jasan: žito se obavezno priprema i za Aranđelovdan, kao i za svaku drugu krsnu slavu.
Koljivo je jedan od najdubljih simbola pravoslavlja. Pšenica, koja klija i ponovo raste, predstavlja vjeru u novi život i Božju milost. Kuvana pšenica je molitva: za blagodat u domu, za zdravlje živih, ali i za vječni mir upokojenih. Ona je izraz zahvalnosti, ljubavi i sjećanja. Zato je njen značaj mnogo širi od pukog spomena na smrt – upravo suprotno, ona predstavlja pobjedu života nad smrću.
Uprkos ovome, narodna tradicija često ima svoja tumačenja. Ona može biti topla i emotivna, ali ponekad odstupa od zvaničnog učenja. Vjekovima su se oblikovala različita usmena predanja, pa su se tako razvile i priče o tome da „živi sveci“ ne zahtijevaju žito. Međutim, kada se pogleda suština slavskog obreda, jasno je da je pšenica simbol koji se ne vezuje za životopis svetitelja, već za duhovni smisao slave.
Zbog toga je važno da se običaji pravilno shvate. Krsna slava nije samo tradicija – ona je molitveni događaj, trenutak okupljanja, trenutak u kojem se porodica sjeća svojih korijena. Na slavskoj trpezi, svako jelo ima svoje značenje, ali žito je jedno od rijetkih koje nosi najdublju simboliku. Ono povezuje generacije, spaja prošlost i sadašnjost, i podsjeća da je duša vječna.
- Upravo zato se žito priprema i za Aranđelovdan. Ne zato što se prinosi „umrlom svetitelju“, već zato što predstavlja zahvalnost Bogu i molitvu za sve koji su živjeli u vjeri. I kada se pšenica zasladi, ukrasi i postavi na sto, ona govori isto – da je vjera živa onoliko koliko se njeguje.
Mnogi vernici dan danas osjećaju dilemu, ali kada se pročitaju riječi Patrijarha Pavla i kada se razumije simbolika pravoslavlja, postaje jasno da žito nije samo običaj. Ono je dio identiteta, dio duhovnog nasleđa koje se prenosi bez prekida, kao tihi most između onih koji su tu i onih kojih se s ljubavlju sjećamo.
Zato se, bez obzira na narodne priče, žito za Aranđelovdan priprema kao i za svaku drugu slavu. Jer njegova svrha ostaje ista – da unese blagoslov u dom, da podsjeti na snagu vjere i da spoji molitvu sa onima čije se ime spominje u slavskoj svijeći.
Kolsko žito, kao simbol vječnog života, ostaje jedan od najljepših znakova slavskog običaja. Ono u sebi nosi poruku da je vjera živa, da se tradicija čuva i da se kroz običaje prenosi ljubav prema Bogu i prema precima. A pravilno tumačenje ovih običaja pomaže vjernicima da Aranđelovdan dočekaju u miru, sigurni da rade ono što je duhovno ispravno
