Oglasi – Advertisement
Danas vam donosimo priču koja ima zanimljivu tematiku. Priče poput ove su sve popularnije na društvenim mrežama, te smo samim tim odlučili jednu podjeliti sa vama. O čemu se tačno radi i koja je priča u pitanju pročitajte u nastavku članka.
Četrnaestogodišnja Emily suočila se s trenutkom koji nijedno dijete ne bi trebalo doživjeti kada je, nakon što je porodica saznala za njenu trudnoću, ostala bez doma. Prema priči smještenoj u američku saveznu državu Ohio, djevojčica je jedne hladne novembarske večeri završila na ulici s putnom torbom i telefonom kojem se baterija gotovo ispraznila. Umjesto porodične podrške, pred njom su se našli strah, neizvjesnost i pitanje gdje će provesti noć. Put do skloništa za mlade postao je početak potpuno drugačijeg života, u kojem je uz pomoć nekoliko ljudi uspjela nastaviti školovanje i pripremiti se za rođenje svoje djevojčice.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Novembarska večer zatekla je Emily na verandi porodične kuće u predgrađu Ohaja. Pored nogu joj je stajala mala torba s nekoliko komada odjeće i školskom bilježnicom, dok su vrata iza nje ostala zatvorena. Još nekoliko sati ranije bila je djevojčica koja je živjela s majkom i očuhom, a sada nije znala hoće li se ikada moći vratiti u sobu u kojoj je odrasla.
Nije je najviše plašila hladnoća. Mnogo teže podnosila je činjenicu da ljudi od kojih je očekivala zaštitu nisu željeli razgovarati o njenoj budućnosti. U trenutku kada joj je podrška bila najpotrebnija, suočila se s odbacivanjem koje nije mogla razumjeti.
Sve je počelo kada je njena majka u kanti za smeće pronašla test za trudnoću. Emily je priznala da je trudna osam sedmica. Majčina reakcija bila je ispunjena razočaranjem, dok je očuh jasno pokazao da ne prihvata mogućnost da djevojčica rodi dijete.
Jedan razgovor bio je dovoljan da izgubi sigurnost porodičnog doma
Suočavanje s trudnoćom u tako ranoj dobi za Emily je već predstavljalo ogroman izazov. Nije imala odgovore na brojna pitanja koja su je mučila, a još manje iskustva da samostalno donosi odluke o životu koji se iznenada promijenio. Nadala se da će joj majka pomoći da razumije situaciju, ali razgovor je krenuo u sasvim drugom smjeru.
„Lagala si mi.“
— Emilyina majka, prema izvornoj priči
Očuhova reakcija dodatno je pogoršala situaciju. Umjesto razgovora o medicinskoj pomoći, sigurnosti i mogućnostima koje su djevojčici bile dostupne, uslijedio je zahtjev da ne nastavi trudnoću. Emily se našla pred odlukama za koje emocionalno nije bila spremna, bez osjećaja da se može osloniti na vlastitu porodicu.
Nekoliko sati kasnije sjedila je ispred kuće i pokušavala pronaći nekoga ko bi joj pomogao. Poslala je poruku prijateljici Jasmine, ali odgovor nije stigao. Svjetla u susjednim domovima postepeno su se palila, dok se na njihovoj verandi posljednje svjetlo ugasilo.
Tada je odlučila krenuti. Nije znala kako će izgledati naredni dan niti koliko će dugo biti odsutna. Jedino je bilo jasno da tu noć mora pronaći sigurno mjesto za spavanje.
U skloništu je pronašla pomoć koju nije dobila od najbližih
Nakon nekoliko sati pješačenja Emily je stigla do skloništa namijenjenog mladima koji su ostali bez sigurnog smještaja. Vrata joj je otvorila starija žena sijede kose. Nije je dočekala osudom niti nizom neugodnih pitanja, već ju je pustila da uđe i ponudila joj vodu i nešto za jelo.
Za djevojčicu koja je upravo izgubila osjećaj pripadnosti i sigurnosti, takva jednostavna pažnja imala je veliko značenje. Dobila je krevet u sobi koju je dijelila s još dvije djevojke. Iako nije poznavala njihove životne okolnosti, prvi put te večeri nije se osjećala potpuno napuštenom.
Već narednog jutra počela je dobijati organizovanu podršku. Socijalna radnica pomogla joj je da pristupi zdravstvenoj zaštiti, razgovorima sa stručnim osobama i obrazovnom programu koji joj je omogućavao nastavak školovanja tokom trudnoće.
VAŽAN TRENUTAK
Dolazak u sklonište označio je prekretnicu u Emilyinoj priči. Umjesto da sama pokušava preživjeti na ulici, dobila je siguran smještaj, pristup medicinskoj brizi i mogućnost nastavka obrazovanja. Podrška odraslih osoba postala je važan oslonac tokom trudnoće.
Nastavak školovanja za Emily je imao posebno značenje. Nije željela da trudnoća postane jedina činjenica po kojoj će je drugi prepoznavati. I dalje je imala vlastite obrazovne ciljeve, želju za učenjem i potrebu da izgradi budućnost u kojoj će moći brinuti o sebi i djetetu.
Sedmice su prolazile uz školske zadatke, medicinske preglede i prilagođavanje novim okolnostima. Emily je čitala knjige iz biblioteke i nastojala naučiti što više o trudnoći. Uz sve obaveze, morala se nositi i s osjećajem gubitka porodice kojoj je nekada pripadala.
Nastavila je školovanje i pripremala se za dolazak bebe
Do marta se trudnoća već jasno primjećivala. Emily je nosila odjeću koju je dobila putem donacija i pokušavala održavati svakodnevnu rutinu. Iako je učila kako da se nosi s novim odgovornostima, strah od budućnosti nije nestao.
Jedan od posebno emotivnih trenutaka dogodio se tokom pregleda kada je prvi put čula otkucaje srca svoje bebe. Taj događaj za nju je imao snažno lično značenje. Trudnoća više nije bila samo izvor zabrinutosti, već i stvarnost za koju se svakodnevno pripremala.
U maju je pred školskim razredom predstavila završni projekat posvećen statističkim podacima o tinejdžerskim trudnoćama u Ohaju. Tema joj je bila bliska zbog vlastitog iskustva, ali je nastojala pristupiti zadatku ozbiljno i ispuniti obrazovne obaveze.
Njen nastup označio je važan lični pomak. Djevojčica koja je nekoliko mjeseci ranije sjedila sama ispred zaključane kuće sada je pred drugima govorila o temi koja je neposredno uticala na njen život. Nastavak obrazovanja pružio joj je osjećaj da, uprkos teškim okolnostima, nije izgubila sve mogućnosti za budućnost.
ŠIRA SLIKA
Emilyina priča otvara pitanje podrške maloljetnim trudnicama koje se suočavaju s porodičnim odbacivanjem. Siguran smještaj, zdravstvena zaštita, obrazovanje i stručna pomoć mogu imati važnu ulogu u njihovoj sigurnosti i daljnjem razvoju. Posebno je značajno da mlade osobe u kriznim situacijama imaju pristup odraslima i institucijama koje ih mogu zaštititi.
U julu je rodila djevojčicu kojoj je dala ime Hope
Kada je došao juli, Emily je rodila kćerku. Imala je samo četrnaest godina i pred njom su se nalazile obaveze koje su zahtjevne čak i za mnogo starije roditelje. Ipak, tokom poroda nije bila potpuno sama.
Uz nju nisu bili majka i očuh, već ljudi koji su joj prethodnih mjeseci pomagali. Donna, Angela, Maya i Sky bili su dio kruga podrške koji se formirao tokom njenog boravka u skloništu. Njihovo prisustvo značilo joj je posebno mnogo nakon iskustva porodičnog odbacivanja.
Novorođenoj djevojčici dala je ime Hope, što na engleskom znači nada. Ime je odražavalo ono što je Emily željela sačuvati uprkos svim teškoćama. Nije raspolagala velikim materijalnim mogućnostima niti je imala potpuno riješena pitanja budućnosti, ali više nije bila bez ikakvog oslonca.
„Počinjemo odavde.“
— Emily, prema izvornoj priči
Te riječi izgovorila je dok je držala kćerku u naručju. Iza nje su bili mjeseci neizvjesnosti, život u skloništu, školske obaveze i brojni trenuci straha. Pred njom se sada nalazila nova svakodnevica, u kojoj će joj podrška drugih i dalje biti potrebna.
Izvorna priča završava se rođenjem djevojčice i ne donosi potvrđene informacije o Emilyinom životu mnogo godina kasnije niti o eventualnom povratku roditeljima. Ono što je opisano jeste njen put od porodičnog odbacivanja do pronalaska sigurnijeg okruženja, nastavka školovanja i rođenja djeteta.
Emily nije prestala biti dijete samim tim što je postala majka. I dalje su joj bili potrebni zaštita, razumijevanje i prilika da nastavi odrastati. U njenoj priči posebno mjesto zauzimaju ljudi koji su joj otvorili vrata skloništa onda kada su vrata porodičnog doma za nju bila zatvorena.
