Dogodilo se i prije no što sam i pomišljala da se takve stvari događaju. Jednog sam dana, bez najave ili upozorenja, bila pozvana u stražnji dio lokala. Znala sam da su tamo prostorije u koje osoblje nije zalazilo. Osim ureda gospodina Žica koji je vodio ovaj mali „kupleraj“, kako smo nazivali ovu rupetinu, postojale sujoš neke sobe o kojima se nije mnogo znalo. Pričalo se u tišini, nagađalo i punilo nas znatiželjom. Neke su djevojke šuškale da se u tim stražnjim prostorijama kocka, igra poker, ali ja sam držala jezik za zubima. Naučila sam da je tako najbolje. O onome…
