Jedne noći, prije nekoliko mjeseci, nakon što sam se družila s prijateljima u baru, sama sam se vraćala do svog auta.

304

Jedne noći, prije nekoliko mjeseci, nakon što sam se družila s prijateljima u baru, sama sam se vraćala do svog auta. Bilo je oko 1 ujutru, prolazila sam pored autobuske stanice i vidjela muškarca skupljenog u kutu koji mi kaže: „Laku noć, gospođice.”

Instinktivno sam se okrenula i odgovorila: „Hvala, i tebi!” i nastavila hodati, ali onda sam ga čula kako kaže: „Hvala što si odgovorila, niko nikada ne odgovara. Svi me samo ignorišu.”

To me natjeralo da stanem i okrenem se, držeći distancu, i pitala sam ga je li sve u redu. On je tiho rekao: „Da, da…” Bio je mrak, bila sam sama i malo sam se uplašila, ali primijetila sam da drhti od hladnoće, pa sam ga pitala je li mu hladno.

Rekao je: „Gospođice, možete li me zagrliti?” U glavi sam pomislila: „Uh… ne.” Bilo mi je neugodno i htjela sam se udaljiti, ali on je počeo da se izvinjava što je pitao, a ja sam čula da mu je glas zadrhtao.

Ne znam ni sama zašto, ali iako nisam željela, prišla sam mu i zagrlila ga, tapšući ga po leđima. Onda je rekao: „Hvala, to je sve što mi je trebalo. Laku noć, gospođice.” I ja sam jednostavno nastavila dalje.

Prethodni članakKada je moja djevojka preminula, nisam mogao prekinuti naviku da joj šaljem poruke.
Naredni članakOna je najbogatija pjevačica na Balkanu! Godišnje zgrne 92 miliona, ne zna šta će sa parama, otkriveno šta radi (Foto)