Kako je to uzbudljivo, pomislila je Katarina ironično i izašla iz sobe.
Uzela je tacnu sa pićem sa šanka i krenula dugim, uzanim hodnikom prema posebnoj sobi koja je bila rezervisana uvek za specijalne goste.
Naravno, za goste sa dubokim džepom.
Na njeno veliko iznenađenje, muškarci koji su sedeli za okruglim stolom nisu podigli glavu niti su je pogledali. Bili su umorni, kosa im je bila razbarušena, a košulje raskopčane. Nije bilo teško da prepozna mladog šeika koji je gubio na kartama. Njegovo lice bilo je očajno, a dah isprekidan i ubrzan. Bilo je očigledno da je amater. Prsti su mu podrhtavali dok je potpisivao ček na veliku sumu i pružio mlađem čoveku čije se lice nije izmenilo čak ni u trenutku dok je primao to bogatstvo.
Kockari, pomislila je Katarina dok je prilazila njihovom stolu. To su ljudi bez osećanja, grubi i hladni i bez ikakve vrednosti.



























































